Kako je lijep listić sa stabla! Kako lijepo je stablo. Kako je lijepo jedno Ljudsko Biće. Oh, ljepota! Ljudsko Biće je očaravajući prizor. Razmislite na tren što znači imati pred sobom Ljudsko Biće. To je kao imati Kohinoor dijamant. Jedino što kad pred sobom imate dijamant, na žalost, često ne znate njegovu vrijednost. To mora da je čistilište, voljeni – imati blago i ne znati njegovu vrijednost. Zamislite – misliti da je dijamant zapravo tek jeftina ukrasna trica! Pokušajte zamisliti da za Kohinoor dijamant mislite da je staklo! Zamislite-misliti da je Ljudsko Biće tek tucet sitnih novčića.kakva ludost! Dobro, a nije li upravo to ono što ste mislili?

Možda ste mislili, „Dobri Bože, toliko je mnogo ljudi uokolo! Jedan manje-kakva je razlika? Osim toga, previše njih me iritira! Ah, ali svako Ljudsko Biće je itekako bitno. Svaki je Meni bitan više no što možete zamisliti.
Do sada već znate da se ja nikada ne vrijeđam. Predobro vas poznajem da bih se vrijeđao. Osim toga, toliko je ljubavi u Mojem srcu da ne mogu doći do točke na kojoj bi uopće mogao vidjeti nešto zbog čega bih s uvrijedio. Vjerojatno je tako i vama kada vaše dijete nacrta sliku. Vi to dijete volite i volite njegov crtež, čak i kada ga ne možete dešifrirati. Slično je i kada vaše dijete nije dovoljno visoko da stigne do police, vi razumijete da jednostavno nije dovoljno visoko. Čega bi tu moglo biti zbog čega bi se vrijeđali?

Jedna razlika između Mene i vas je u tome što vaše dijete može učiniti nešto što vi nalazite neugodnim i vi dijete odgurujete, ili ste udaljeni zbog nekog neraspoloženja koje vas je zadesilo, dok se ja raspoloženjima ne bavim, osim ako ljubav ne nazivate raspoloženjem.

Voljeni, ja vam ne predbacujem što još ne volite svakoga. Vi jednostavno još niste sposobni doseći policu. Ja znam s Božjim pouzdanjem da ćete jednog dana to moći. Znam da ćete jednog dana toliko potpuno voljeti da vam neće doći na pamet vidjeti ni na koji drugi način osim ljubavnog. Bilo bi to kao da ste visoki. Nikad vam ne bi palo na pamet da ste bilo koje druge visine nego one vaše. Ne bi mislili, „Nekad sam bio nizak. Pogrbit ću se i biti opet nizak.“

Na isti način, ne bi vam palo na pamet da budete išta manje od ljubitelja Boga i svojih srodnika-ljudi, u koje ćete izrasti. Nećete se vratiti. Ni trenutka nećete pokušavati učiniti korak natrag u vaše stare izgažene neprimjerene cipele. Oh, ne, nikad, jer došlo je vrijeme da vidite Mojim očima i zato vidite s ljubavlju, na isti način kao što možete vidjeti stotine različitih vrsta stabala, svako različito od onih ostalih. Neka će imati cvjetove i voćke, neka će pružati hlad, neka će imati grane poput krila koje dopuštaju da se svjetlo probija kroz njih, neka će imati velike listove a neka male, ali vi nećete za to mariti jer će sva biti Božja stabla.

Jednog ćete dana jednostavno voljeti, i vaša će ljubav dostizati sve u vašem vidnom polju i izvan njega. Vaša će vizija jednostavno biti prevelika da ne bi voljeli. Svakog ćete kralja i svakog skitnicu vidjeti s ljubavlju jer ste vi ljubav i ništa drugo ne možete biti. Jednostavno ćete stajati na visini na kojoj jeste.