Vaš je život poput klavira koji svirate. Život je život. Klavir je klavir. Svakovrsne note mogu se odsvirati na klaviru. Može se svirati brzo ili sporo. Klavir može proizvesti svakakve zvukove, harmonične i ne-harmonične. Postoji cijeli raspon koji se može svirati na klaviru.

Tako je i sa životom.

I možete reći, „Dobro, dragi Bože, prije svega - neki su klaviri bolji od drugih. Nije sve u sposobnosti pijanista koji svira. Nisu svi klaviri iste kvalitete.“

Naravno, to je istina. Ipak- što da glazbenik radi nego da svira na klaviru koji ima? I da svira dobro. U svakom će slučaju stvarati glazbu koja se nikad ranije nije čula. Imat će vlastiti stil koji se ne može oponašati i može svirati skladbe koje sam odabere. Može odabrati glazbu koja će podići sve koji je čuju. Također, može odabrati onu koja će obeshrabriti, naljutiti, ili povrijediti. Jednake su mogućnosti i mnogo izbora. Nije sve prepušteno slučajnosti. O njemu ovisi koji će mu se napjevi vrtjeti po glavi. Nije u „milosti ili nemilosti“ svog klavira. Ne mora svirati kao ostali i njegov je izbor po kojoj će skladbi biti zapamćen.

Svatko ima priliku da svoje sviranje učini zadivljujućim. Može svirati najdivniju glazbu. Može svirati srdačnu ili depresivnu glazbu. Nitko ga ne tjera da svira skladbu koju svira. On sebe može uvjeriti da nije slobodan, ali ipak je slobodan da iskuša neku drugu skalu.

Svakako, neki su klaviri više a neki manje naštimani ali ipak, voljeni, nije li sam pijanist u srži stvari? Naravno, nisu svi koncertni pijanisti, niti to moraju biti. Pijanist treba jednostavno svirati note koje treba svirati na klaviru koji ima, svirati iznova i iznova i učiti u hodu. Skladbe koje svira jedan pijanist ne moraju biti one koje svira neki drugi, jer svaki ima svoje. Svaki vježba i svaki svira, stvara se i čuje se glazba.

Kada biste bili Bog, zar bi doista bio vaš izbor da svi imaju isti klavir i sviraju istu glazbu na isti način? Možda mislite da bi to bilo fer, ali ipak, voljeni, da li je to ono što biste doista izabrali da ste vi Ja? Zar bi svima dodijelili identične klavire? Zar bi dodijelili samo skladbe određene vrste i ne bi dopustili različitosti? Zar pijanistu ne bi dopustili da ima izbor da raste u svojoj sposobnosti sviranja? Zar bi ga odmah na početku učinili virtuozom?

Zar doista želite da svi sviraju iste skladbe, istom sposobnošću na istoj vrsti klavira? Zar ne bi bilo dovoljno da svi imaju klavir i da je svaki klavir jedinstven? Zar biste doista radije imali uniformnost? Kada bi to bio slučaj, koje bi tu mogućnosti postojale? Kakvu bi priliku imali da zablistate? Znam da ne želite biti kao svi ostali. Da ne želite biti automat.

Zar ne bi odabrali da cijenite klavir koji imate i činite sve čega se možete sjetiti kako bi ga dobro svirali?