Nisu li voćke i cvijeće moji glasnici? Nisu li to i sve životinje s polja, iz šuma i oceana? I nisi li ti, Moje voljeno dijete, nisi li ti Moj glasnik poslan kako bi svijetu donio ljubav i mir?

Nije ti potrebna nikakva titula, ni uniforma. Tvoja je titula Voljeno Božje Dijete, a tvoj uniforma je što god da nosiš. Prtljaga ti nije potrebna. Tvoj život je tvoja prtljaga. Po svom rođenju ti zaslužuješ sve počasti koje ti mogu biti pružene. Stvar je u tome što ti sebe ne poštuješ dovoljno. Čini se da je u tome stvar, slažeš li se?

Zašto bi, da nije tako, tražio nagrade na toliko mnogo uglova na Zemlji?
Zašto bi ga ti bilo gdje tražio kada Moje poštovanje imaš od samog početka? Mogu li ti doista bilo čije uvažavanje ili izrazi potvrđivanja značiti više od Mojih? Kada imate Moju ljubav, što vam nedostaje, voljeni? Što bi vam moglo nedostajati?

Zar ne vjerujete u Moju ljubav i stoga tragate za sve više poštovanja u svijetu? Ne prigovaram vam što tražite više, voljeni. Ja ne. Ipak, dopušteno mi je da se pitam. Možda ima više znakova ljubavi i poštovanja koje vam Ja mogu dati. Koliko je najviše u Mojim moćima isprobao sam svaki način.

Volio bih vam ispuniti srce tako da više ne pati za nečim što ni sami ne znate što je to. Ja znam da vam srce žudi za višim. Pitao bih vas da Mi kažete za čime vam žudi srce, ali znam je da ono za čime pati vaše srce dublje od misli koje bi vam mogle pasti na pamet.

Znam da svako srce žudi za sretnim kućnim životom i da ga nemaju svi. To je već dovoljno da sva srca pate. Kako dakle možemo to riješiti? Kako možemo učiniti da domovi diljem svijeta budu bez borbi i natjecanja? Znamo da bogatstvo nije odgovor. Oh, možda na minutu i jest. Ali što onda?

Znamo također da ni postojanje bez bogatstva nije odgovor.

Gdje može biti odgovor? Vi već razumijete da odgovor ne leži izvan Moje voljene djece, a ipak čini se da je ulaz u unutrašnjost blokiran. U suprotnom bi svaka duša na Zemlju plesala od radosti i ta se radost ne bi mogla zaustaviti. Svakako je ništa ne bi sprečavalo.

Pretpostavljam da mogu reći da je možda prisutno previše traženja tog unutrašnjeg ispunjenja negdje drugdje, možda ne baš na pogrešnim mjestima, ali ni na pravom mjestu gdje je ispunjenje samo-održivo. Naravno, vi tražite trajno ispunjenje, a ne samo izazivanja.

Mora da se Mojoj prelijepoj djeci traganje za ispunjenjem iznutra čini ogromnim zadatkom. Gdje da počnete, mora da se pitate. Gdje je točno to iznutra, pitate se. Kako se tamo dolazi i kako se ostaje?

Dobro, onda, počnimo izvana. Da, počnimo vani. Pronađite ocean koji ćete promatrati. Nađite ocean u koji ćete zaroniti. Ako u blizini nemate ocean, pronađite šumu. Ili zvijezde! Nađite odraz sunca na listu. Ili jedno Ljudsko lice koje topi vaše srce.

Ako ste ograničeni i ne možete ni kroz prozor pogledati, tada pronađite sliku. Umjetničku sliku ili fotografiju.

A ako nemate pristupa magazinima ili knjigama, nađite sliku u svom umu. Srce će vam se podići zajedno s valovima. Vaše srce će ustati sa slikom stabala u koja puše povjetarac.

Pronađite u svom srcu sliku bebe i gledajte što se događa.

Ono što se događa je da se vi vraćate u nevinost i ostavljate za sobom prosuđivanje ( tamo i jest mjesto sudovima) tako da onda nevinost zauvijek može ostati s vama.