Može izgledati otrcano reći da u svemu ima nešto dobro. Znam, vama je to natezanje. Vi vidite stravu, tragediju, zlouporabu, te ne možete shvatiti kakvo bi mogućeg dobra moglo biti u mnogim okolnostima koje se događaju. Teško je to vjerovati, znam. A ipak, to je časna Božja istina.

Svijet u kojem živite je poput puzzle-slagalice kojoj nedostaje mnogo komada. Slika ne samo da nije potpuna, nego se još ne može razlučiti ni što predstavlja. Vi to ne možete izmisliti. Za sada možete samo zamišljati.Slika je neizoštrena, nesaglediva i nema nikakvog smisla. Što više o njoj mislite gore je.

Ja vas preklinjem da prestanete razmišljati o događajima u životu kao o nagradama ili kaznama. Gledajte na njih ovako, voljeni: Život se ne odnosi na vas onoliko koliko vi mislite. Ne mislim reći da ste vi mali krumpiri. Mislim da sav svijet nije usmjeren na vas, iako ste vi njegov primatelj. Vi ste zvijezda vlastitog života, ali na nebu ima mnogo zvijezda.

Da, znam da život može povrijediti i duboko raniti i, ponekad, vi ne vidite nikakav razlog za zahvalnost. Nemojte misliti da se uznosim nad vašom patnjom. Ne podrugujem joj se. Znam da je zadnja stvar koju želite čuti: „OK, vaša je voljena osoba umrla. Ali bar ste imali voljenu osobu.“ Ne tješi vas razmišljanje o tome da mnogi ljudi nisu imali ni sreću koju ste vi imali. Vi vidite gubitak. Mislite da vam je nešto što vam je jednom bilo dano sada oduzeto, kao kada se povuče već zadano obećanje.

Iznova i iznova vi učite da je život u svijetu privremen, a da je sam život vječan. To je veliki zaborav, voljeni. Ništa u svijetu ne traje, ni život niti udovi u svjetovnom smislu, a ipak život sam nikada ne blijedi, ne klone, nikada ne odlazi niti se izgubi, nikada ne nestane. Reći ću vam, to je obrazac stvari, to je vrlo bitno. Koliko god privremeno, bitno je. Više se toga događa no što oči mogu vidjeti. Ipak, voljeni, detalji nisu tako značajni kako se vama čine.

Svatko na Zemlji je važan. Čini se da dolazi smrt, a Ja vam kažem da smrt ne postoji i vi mislite: „Naravno, naravno, smrti nema. Bol ne postoji. Patnja ne postoji. Ja samo zamišljam da sam na njih navikao.“

Možete dalje misliti: „Bože, nećeš od mene učiniti naivca. Ja ne nosim ružičaste naočale. Štoviše, ja to odbijam. Ja lopatu nazivam lopatom. Moje srce boli, a Ti mi kažeš da je ono što doživljavam samo iluzija. E, pa ja ti kažem, Bože, s dužnim poštovanjem, da to iluzorno iskustvo sadrži mnogo patnje za mene.“

Možda osjećate da vam je dosta ovakvog života kakav je u svijetu. Možda osjećate da ste na kraju svojeg užeta. Voljeni, svijet kakvog poznajete dolazi do kraja. Neće vam više trebati uže. Vi ćete život živjeti na novi način.

Uvijek ste preskakali preko prepona. Sada ćete preskočiti prije. I uskoro će, u vašem životnom vijeku, doći vrijeme kada više neće biti prepona za preskakanje. Vidjet ćete život u novom svjetlu. Jer, način na koji vi vidite život određuje kako ga živite i vi ćete živjeti novi život. Nove oči znače novi život. I Ja se ne šalim.