HEAVEN # 3808 Dvije poruke

Bog je rekao:
Postoje mnoge poruke koje vam dajem iznova i iznova.
Ovdje su dvije:
Zapamtite - ljudsko ste biće. Zapamtite – više ste od ljudskog bića.
Zvuče li te dvije poruke kontradiktorno? Budite ponizni. Znajte svoju veličinu.
Kako možete znati svoju Veličinu i ostati ponizni? Kada poznajete Veličinu koja postoji u vama i svakom ljudskom biću, možete biti jedino skromni. Vi ste nositelj Boga, jednostavno i nevino kao što vaše tijelo nosi vaš DNK. Vi ste ponizni što nosite Boga. Drago vam je i milostivi ste, i najponizniji ste od svih u službi Bogu.
Velikani su među svima bili najponizniji. Podrazumijevali su bez riječi da je Bog Taj koji je govorio kroz njih. Njihove su oči bile na Meni i tamo gdje Ja obitavam. Njihove su oči bile uprte ka zvijezdama. Njihove oči su promatrale veličanstvenost Neba i Zemlje. Njihova poniznost bila je dio njihove Veličine. Zamislite zvijezde unutar zvijezda, galaksije unutar galaksija, i Boga u ljudskim bićima koja nastanjuju Zemlju. Zamislite više od toga, i što drugo možete biti ako ne skromni pred Veličanstvom Božjega Stvaranja tamo gdje boravite. Svejedno, njihova je pažnja bila veća od toga. Njihova vizija je bila viša od toga. Ipak, nikad nisu mislili o višem i nižem.
Svjesni da su izrazi Božje Božanske Volje, Velikani su se osjećali ponizno što su tako počašćeni, i tako su slavili i bili skromni. Nitko ih nije ponizio. Oni su bili skromni. Nitko njih nije ponizio, to razumijete. Oni se nisu smatrali nikako drugačijima, tek jednostavnima i Božanskima. To je bilo prirodno i normalno. Njihova je pozornost bila na Meni, a ne na njima. Njihova je pozornost bila na onome što bi mogli učiniti da služe. Njihova pažnja nije bila na onome što su učinili. Nisu nosili medalje. Povlastica da služe bila je njihova medalja i to je bio njihov žar.
Krpe i bogatstva bili su za njih isto, jer su im oči bile uprte ka višem od fizičkog svijeta i nisu o sebi mislili kao o većima. Živjeli su u fizičkom svijetu. Njihova su tijela živjela u fizičkom svijetu, a njihova srca i duše služili su u fizičkom svijetu. Njihovo je služenje bilo nus-proizvod njihove svijesnosti Boga i njihove povezanosti s Bogom i Božje veze s njima. Njihova su srca izravno služila Mene. Oni nisu mogli napraviti ništa manje. Znali su tko su, pa su tako i mogli biti to što jesu, a ipak ne misliti o tome tko su. Njihove misli nisu bile sebične. Misli su im bile upućene Bogu i tome kako služiti Bogu i Božjem Stvaranju.
Željeli su širiti Božje misli. Poznavali su Moju sreću i to je služenje Moja sreća, i bili su ohrabreni da služe Moju sreća zato jer je ona bila i njihova. U jedinstvu sa Mnom, oni nisu bili odvojeni. Živjeli su tijelima kao što vi živite s tijelom, a ipak su živjeli daleko izvan fizičkog. Kročili su diljem Zemlje i preko neba i zvijezda, i bili su Stvaranje u pokretu i Stvaranje u spokoju. Nisu bili Pobožni. Nisu o sebi razmišljali kao o Pobožnima. Nisu imali naviku razmišljati o sebi. Običavali su misliti o Meni i Mojoj Volji. Dobro su služili.
Mislili su kako vam pružiti tu sreću koja je bila njihova. Dijelili su Me s vama. Podigli su vas iz utrobe Zemlje. Dali su vam zvijezde i onkraj zvijezda. Dali su vam Moju ljubav. Oni osvjetljavaju svijet. Tako su bili skromni, i tako su bili obdareni svjetlom kojim su svjetlili. (Prevela: Daniela Knapić)