HEAVEN # 3518 Ljubljeni Božji klavirist

Bog reče:

Dođi sjesti na ovu klupu sa Mnom, Mi ćemo svirati glasovir. Svirajmo u duetu. Sjedim pokraj tebe. Ja mumljam jedan ton. Tvoji prsti kreću se po klaviru. Ti si Moj pijanist. Ja ti šapćem u uho. Ti si Moje ruke. Zajedno, svirat ćemo simfoniju, Ja tiho, ti lupanjem po tipkama. Odakle dolazi glazba?

Ovo je Naš odnos sadašnjosti. Jednog ćemo se dana uklopiti jedno u drugo sve dok samo Jedan od Nas ne bude sjedio na klupi i svirao glasovir. Neće biti lupanja po tipkama. Gotovo kao da klavir sam svira.

Teško bi Nas se moglo nazvati orkestrom, a ipak Mi stvaramo moćnu glazbu. Naša glazba odjekuje posvuda. Ona postavlja ton za svijet.

Naše su melodije privlačne. Svatko ih pokupi. Proljeće u njihovom koraku je ritam kojeg Mi stvaramo.

Moj ljubljeni klaviristu, kako smo Mi sjedinjeni. Kaže se da sam Ja ocean a ti si val, a opet tko je taj koji to razlikuje? Nije srce. Ne, srce ne. Onda to mora biti um.

Srce i um spojit će se, baš kao što se ti i Ja stapamo. Um će imati veliko buđenje, počet će se smijati samom sebi. Um će početi svirati veću glazbu kako ona počne pratiti srce, umjesto da pokušava udarati vlastitu bubanj. Počinjete li vidjeti srce i um kako, ruku pod ruku, hodaju niz ulicu života dok um slijedi ritam srca, um i srce zajedno oplemenjuju srce. To je harmonija, um i srce.

Taj se sklad gradi sve dok svijet i Nebo također ne postanu Jedno. Zašto ne? Zašto se svijet ne bi mogao uzdići u Raj? Sve što svijet treba činiti jest da skine svoje stare cipele i obuče nove, sjajne. Nove cipele mogle bi se smatrati putovnicom u Nebo.

Da je svijet brod, to bi iskupilo dugogodišnje ustajale vode i svijet bi bio lakši.

Nebo je davno sišlo na svijet. Sada je red na svijetu da naraste preko starog sebe i prirodno susretne Nebo po Nebeskim uvjetima. Nema pregovaranja s Nebom. Zašto svijet ne bi rastao kad ima sve za dobiti i ništa za izgubiti osim starih načina razmišljanja?

Nebo pozdravlja svijet. Nebo poziva svijet da postanu partneri u neusporedivoj avanturi. Oh, Moji, što Nebo i Zemlja ne bi mogli zajedno ostvariti kada usmjere svoja srca i misli? Sve što svijet treba je namjera i on će se popeti i Nebo i Zemlja biti će u tandemu.

Kakvu će glazbu Nebo i Zemlja stvarati. Kakve će plesove Nebo i Zemlja plesati. Nova glazba, novi ples, novi svijet i Nebo kakvo je oduvijek bilo. Ne govorim o teoriji. Govorim o neminovnosti novog svijeta upravo pred Našim očima. To zapravo i nije novi svijet. To je izvorni svijet bez klopki koje je nosio. Novi svijet čuda.

Bilo je tako da su Moja djeca bila u strahopoštovanju prema Meni. A sada će Moja djeca biti zadivljena svijetom kad on postigne svoje mjesto u Svemiru. Svijet postiže svoje zakonito mjesto kad otpusti granice i ograničenja, te ništavnosti koje je čovjek stvorio a koje su postale toliko važnima da su vizije i cjelovitosti zaboravljene, ostavljene usput, možda da im se vratite kasnije, ali budući da vrijeme ne postoji to „kasnije“ nikada nije došlo.

Vrijeme je i barijera, pa će tako vrijeme biti pregaženo, a svijet će ući u carstvo vječnosti i znati svetost ovog trenutka onakvu kakva ona uistinu jest. Spremni?
(Prevela: Daniela Knapić)