HEAVEN #2903 Vratite se u Sadašnjost
Bog reče:

Udaljenost koja gmiže između vas sada i prošlosti koju nazivate vremenom pokazuje vam kako su vrijeme i prostor jedno te isto. Sve je Jedno, voljeni, čak i u privremenom. Postoji razlikovanje, ali opet i istovjetnost. Vi mislite da biste pali kada ne bi bilo prostora, te da bi mogli pasti i kroz vrijeme.

Hajdemo se Mi vratiti u sadašnjost.

Prošlost je sada daleko. Vi ste kroz nju prošli. A ipak- bila je tek prije trenutak. Ipak je zauvijek nestala, osim što vaš um lebdi nad prošlošću, ponekad se držeći nje kao života samog. Negdje duboko u vama svjesni ste da nešto kao prošlost ne postoji, pa se tako držite nečega što nazivate prolaženjem vremena kada je vrijeme, jednako kao i prošlost, zapravo ništa. Puko pucketanje prstima.

Vi želite da sve postoji istovremeno. Želite ono što nazivate prošlost, sadašnjost i budućnost, da budu jedna voštana kugla. Želite da sada prošlost, sadašnjost i budućnost budu zajedno, a ipak ste čuli da postoji samo sadašnjost. Sve što možete imati je ptica u ruci. Pokušali ste dovesti prošlost u sadašnjost i budućnost u sadašnjost, a sada vam Ja kažem da postoji samo Vječnost. Vječnost zapravo nije vrijeme kakvo vi poznajete, voljeni. Vječnost nije duga rastegnuta špaga. Vječnost je kao trenutak. Tako se doživljava. To je vječni trenutak.

Možemo uspoređivati Vječnost s iskrom vatre. Vječnost je iskra svjetla koja nikada ne gasne. Vječnost nema ni početka ni kraja, jer inače ne bi bila Vječnost. Tako Vječnost ne možete postaviti u vremensku liniju.

Zamislite sebe centrom Univerzuma. Mogli bi reći da je Vječnost koja zrači oko vas. Mogli bi sebe vidjeti kao točku u središtu kruga koji nema crtu obodnicu koja ga dovršava.Ta točka je Vječnost i ona je vaše svjetlo koje bez razgraničenja zrači na vani. Tome krugu nema kraja. Nema prostora i nema kraja. Nema vremena i nema kraja vremena.

Iz svjetla ste vi došli na Zemlju. Došli ste na tlo Zemlje, ali niste bili učinjeni od tla. Tlo je staro, Vječnost je mlada. Vječnost je toliko tražena Fontana Mladosti.

U Vječnosti, nema ni mladog ni starog, pa stoga nema ni starenja. Starenje je jedna zajednički podržavana iluzija. Vi u nju ne trebate vjerovati.

Ne morate ni u što vjerovati. Možete jednostavno biti. Dovoljno je dobro biti. Vi ste Moje Biće i Moje je Biće viđeno na Zemlji. Ja vidim Svoje Biće u vama, a i vi ste također imali bljeskove uvida u Moje Biće.

Ne postoje čak ni konci koji bi držali Univerzum Bića na okupu, iako Mi govorimo o tkanju. Realističnije bi mogli govoriti o svjetlosnim nitima koje tkaju Univerzum. Svjetlosna križanja, iako je svjetlo Jedinstvo kao što i vi i Ja, koji Smo stvoreni od svjetla, jesmo Jednina.

Vi zapravo niste bili porazbacani po svijetu, voljeni. Nigdje niste rasuti. Uopće niste bili raštrkani. Kako bi Jednina mogla biti porazbacana, jer biti rasut znači biti u malim komadićima, a vi ste Jednina i vi jeste Cjelina i vrhovni ste.

Nemojte pokušati shvatiti. Samo dopustite da tako jest.
(Prevela Daniela Knapić)