HEAVEN #2722 Svratište pored puta
Bog reče:

Nema ničeg novog pod suncem i sve je novo. U određenom smislu Vječnost i Beskraj su jedan ravnomjeran plan, ista jeka života u trenutku samom po sebi, a opet Vječnost i Beskraj su uvijek novi, kao Ocean koji se sklapa i rasklapa, razotkriva sebe, pleše takav kakav je. Ocean je tako postojan, a opet je njegovo pokretanje golemo.
Tako se i vas veliča kako biste prepoznali da ste iznova rođeni i da to nikad u prošlosti niste bili. Slavljena Svemoguća Prošlost za koju ste se držali bila je pucanj u prazno i nije otkrila ništa više od nečega pretpostavljenog, misao kristaliziranu na trenutak o kojem se u prošlom vremenu govori kao o Prošlosti, kao da je prošlost sveta stvar. Blenda na foto-kameri je stala usred tijeka i to nazivate Sjećanjem na prošlost, kao da ima vlastiti identitet. Koliko dobro pamtite prošlost i prizivate je sebi kad cijelo vrijeme to nije bilo ništa drugo do fotografija koju ste na neki način učinili besmrtnom!

Od nužnosti prošlost zaustavlja. Bila je svratište kraju puta gdje ste cijelu noć prespavali. Imali ste snove i nazvali ih Prošlost. Mislite da ne smijete biti zaboravljivi. Mislite da prošlost morate nositi sa sobom kao tako mnogo prtljage, kao da što ste više akumulirali prošlosti, dostupniji ste, vredniji ili možda što je vremenski udaljenije to je dinamičnije. Imate takav otpor pretjecanju prošlosti kao da je prošlost nešto što treba preteći. Teško vam je povjerovati da prošlost nije postojala, a ipak znate da je svaki trenutak prolazan. Voljeni, kakva može biti prošlost ako se mijenja pred vašim vlastitim očima? Što prošlost čini tako značajnom da bi je vi morali učiniti trajnom?

U relativnom svijetu nema trajnosti. Zar to već niste otkrili, voljeni?

Dakle, voljeni Moji, zašto mislite da morate stići prošlost, kao da je pred vama i vi trčite prema njoj? Vi znate bolje od hodanja unatraške. Često sebi predstavljate prošlost i izmišljenu verziju budućnosti također. Gledate iza svakog stabla. Zamišljate kako izgleda šuma pred vama i brojite stabla na budućem horizontu.

Jedina istinita stvar je Vječnost i njen partner Beskraj, jer oni su postavke ovoga što nazivate životom. To je kao da imate krasan dijamantni prsten. Na vašem je prstu. Ipak, vi ispitujete metalnu kutijicu u kojoj je dijamant bio. Istražujete i istražujete to što okružuje dijamant. Zaboravili ste na blistavost dijamanta, toliko ste zarobljeni u okretanju prstena na vašoj ruci. Gdje je smještena prošlost? Nigdje, a opet vi je držite u svom umu i svoje srce njome opkoljujete.

Prečesto ponovno prisjećanje na izmišljenu prošlost postaje nož u vašem srcu. Prošlost je fikcija, voljeni. Prošlost nije oger (džin), niti je vaša sveta majka. Prošlost je nešto od čega trebate odstupiti. Ne treba biti slavljena, ne treba za njom ludovati, pretresati je na svakojake načine, kao da je namjeravate kupiti.

Ocean ne broji svoje valove. Ne drži evidenciju o tome kako je koji val izgledao trenutak ranije. Možete reći da je Ocean zbir svojih dijelova, ali ja vam ipak kažem da dijelovi ne postoje. Postoji samo Cjelina Oceana.

U vašoj aferi s prošlošću, to je kao da uzmete špil karata i okrenete svaku kartu, i imate jedan od onih umova koji može pamtiti iluzornu igru ruke, kao da ona treba biti zaključana u isparenjima koje nazivate vremenom.
(Prevela Daniela Knapić)