HEAVEN #2705 Otpustite žaljenja
Bog reče:

Kad imate strepnje, kada imate nastupe žaljenja, trebate sve otpustiti i nikada više ne dopustiti da se ono što je uzrokovalo vaše strepnje ponovi. Možda ste izgovorili laž koja je povrijedila vaše ili tuđe srce. Možda se to dogodilo godinama unazad, ali vas još uvijek uznemiruje. To žaljenje je poput trna. Kao i kod svakog trna, trebate ga ukloniti.

Možda ste jednom bili kukavica. Budite hrabri sada. Dio hrabrosti je i u otpuštanju prošlih pogrešaka. U suprotnom, nastavljate sebe ranjavati.

Ako ono što ste učinili ne može biti ispravljeno, što mora da je tako jer inače se toga ne biste stalno prisjećali, te ako više ne možete naći osobu kojoj ste učinili nažao i reći joj da vam je žao, tada sebi trebate reći da se kajete i nećete dopustiti da se ikada više nešto takvo dogodi. Morate svoju povredu iščupati iz svog uma i prestati se vraćati unazad. Ne valja ranama dopustiti da zagnoje, voljeni. Nemate nikakve zasluge u tome što ćete ih ponovno otvarati.

Zasluga se sastoji u njihovu otpuštanju. Ožiljak je ožiljak. Kada imate fizički ožiljak, znate dovoljno dobro da ga ne smijete nastavljati kopati. Ali, kod emocionalnih rana koje ste vi možda nanijeli sebi ili drugima, vi ste uporni u ubadanju sebe, uvijek iznova. Oko neke pogreške vi si duboko ubadate nož i sebe ponižavate.

Opominjem vas da prestanite žaliti za prošlošću. Pronađite neku drugu aktivnost. Okajavanje u svom srcu nije korisno, niti vrijedno. Imate boljih stvari za raditi nego da sebe optužujete. Ako vam je potrebno praštanje, znajte dobro da nema ničega što bi trebalo biti oprošteno. Postoji nešto što treba otpustiti i ako se to svodi na praštanje tada si, voljeni, oprostite i otpustite. Zvali to praštanjem ili ne, uklonite sada otrovne misli. Kao što vam ja ne bih rekao da imate nešto protiv bilo koga drugoga, tako vam kažem da ne budete ni protiv sebe. Vi niste duh prošlosti da biste trebali nastaviti sebe proganjati.

Kada ste učinili što god da ste učinili, već ste tada znali da griješite, ali ste to ipak učinili. Učinili ste to da iskočite iz mase. Učinili ste kako biste privremeno nešto postigli, pa se sada trajno kažnjavate. Preklinjem vas da to prestanete, voljeni.

Kažnjavate se misleći o mogućim posljedicama onoga što ste učinili, o nepopravljivoj šteti koju ste počinili. Nama nepopravljive štete, voljeni, čak ni za vas. Zato sada trebate popraviti sebe, tako da se više ne povređujete. Možda će, kada budete otpustili, onaj koga ste povrijedili biti također sposoban otpustiti. Čak i ako se okolnosti više uopće ne sjeća, moći će je otpustiti.

Ta vas je okolnost, svakako, naučila da budete pažljiviji i suosjećajniji. U to vrijeme, čak i ako ste znali da to nije u redu, niste razmišljali dalje od tog trenutka. Niste si uzeli vremena da promislite o riječima i djelima koja ste odabrali. Bili ste tada dijete. Da li biste prema nekom drugom djetetu bili tako neumoljivi? Ljubazno se sjetite da ste Moje dijete, te da Zlatno Pravilo podsjeća da se prema sebi trebate odnositi kao i prema drugima.

Hoćete li danas prema sebi biti ljubazni? Hoćete li, jednom zauvijek, reći: „Žao mi je za to što sam učinio. Što više žalim, to više osjećaja krivice moram otpuštati.“

Hoćete li iskopati rupu i u nju zakopati vaše uvrede? I tada blagosloviti sebe i onoga koga ste izdali, s punim znanjem da ste time i sebe iznevjerili, te da se sada trebate prestati pokušavati sebi osvećivati. Osveta nije slatka. Gorka je. Želim da budete slatki i nježni sa svom Mojom djecom, a to uključuje i vas. Ja ne činim razlike. Uradite to za Mene, sada.
(Prevela Daniela Knapić)