HEAVEN #2683 S Božanskom Svrhom
Bog reče:

Da bi se imalo mir potrebna je iskrenost. Probajte se pretvarati da mir nije mir. Dobro je željeti živjeti u skladu sa svojim idealima, ali pretvarati se da ih živite daleko je od življenja svojih ideala. Ponekad stoga stisnete zube. Znam da vam nije lako. Ne želite se pretvarati. Ne želite glumiti nešto što nije i opet ne želite u svom srcu imati ništa što nije ljubav. Zato ističete ljubav i pokušavate ostati uravnoteženi, jer bi Mi da nije tako mogli reći da hinite.

Možda si kažete da morate maskirati svoje prave osjećaje. Svakako, ponekad ima smisla jednostavno biti pristojnima. Ne trčite uokolo govoreći svakome sve što vam smeta. Svakako, svoju pažnju želite zadržati na pravednom i lijepom u životu, a opet ne možete uvijek obuzdati svoje osjećaje, progutati ih kao da ne postoje. Bar ne zauvijek.

Bili biste savršeno sretni kad bi mogli transcendirati ono što vas muči, kad biste to samo mogli. U međuvremenu, možete prigušiti svoje osjećaje. Nije li fizikalni zakon da se para širi? Da ne može biti zauvijek zatvorena?

Možda bi bilo dobro odrediti vrijeme, možda jednom tjedno, kada bi se vi i vaši voljeni mogli sastati i ljubazno raspraviti što osjećate i što također vaši voljeni osjećaju. Takvi redoviti sastanci postavljaju okvir u kojem se vaši osjećaji i potrebe mogu ljubazno sagledati. Takvi dogovoreni susreti vade oštrice, prijateljski su i opušteni. Nisu sukobljavanja. To su sastanci na kojima prepoznajete da ste oboje ranjiva ljudska bića i da ste ponekad podložni frustracijama. To je sastanak koji vam dopušta otvorenost i izlijevanje čistih srca.

Tu prestaje biti pitanje tko je u pravu ili što je ispravno nego što se događa.

Kako bi divno bilo imati takve sastanke na radnom mjestu. Poslodavac i zaposlenik se sastaju oči u oči kako bi raspravili što mogu učiniti jedan za drugoga. Takav sastanak prepoznaje da postoje potrebe koje se mogu ispuniti. Prepoznaje vrijednost otvorene sigurne komunikacije. S takvim sastancima neće biti potrebe za dodatnim poticajima. S takvim sastancima zaposlenici ni poslodavci neće se žaliti. Neće imati potrebu za žaljenjem. Neće biti govorkanja iza leđa.

Zamislite, kada bi umjesto roditeljskih sastanaka s učiteljem postojali sastanci učitelja i učenika, oči u oči. Što kada bi učitelj pitao studenta: „Što mogu učiniti da naš razred tebi ima smisla? Što ja mogu učiniti za tebe? Molim te reci mi i ja ću to učiniti.“ Kakvih bi potreba za provalama nezadovoljstva tada bilo u razredu? Kakvih bi potreba bilo uopće za provalama? Tko bi ih želio?

Jednostavna stvar, dogovor u kojem se dva osjetljiva bića susreću kako bi vidjeli kako se stvari razvijaju i što se može učiniti da ih se poboljša. Dvoje ljudi koji se susreću s zajedničkim ciljem. Više nisu stisnuti u uloge učitelja i učenika. Učitelj ne kontrolira studenta i student nema potrebu za pobunom. Susreću se dva brižljiva pojedinca. Izražavaju se. Možda se smiju. Bolje dišu, jer se dva srca susreću sa božanskom svrhom.
(Prevela Daniela Knapić)