HEAVEN #2681 Uzmite si vremena
Bog reče:

Ponekad treba jednostavno usporiti. Ponekad si želite dati mali odmor, bilo to na tjedan ili na jedan dan ili na sat.

Vi, voljeni, znate da nema tog zakona koji bi propisao da morate obaviti sve što ste namjeravali učiniti. Ne mjerim vas po tome koliko uspijevate odraditi. Naravno, Ja vas uopće ne mjerim. Vi sebe mjerite, kao da je smisao života u tome koliko toga stižete obaviti.

Zar doista mislite da ste bolji ili gori ako svaki dan pospremite ili ne svoj krevet?

Da li je to doista pitanje života ili smrti ako napišete ili ne domaći zadatak ili dobijete trojku, četvorku ili peticu iz kontrolne?

Koliko je doista bitno da li vaš posao bude obavljen do 3 poslijepodne ili tek sutra ujutro? Da li ste doista bolja osoba ako uspijete poštivati rok u 3 sata?

Kakva je to žurba da se posao obavi, pa da onda možete „biti“. Kako bi bilo da budete sada? A da samo budete? Vaša vrijednost zapravo nije u tome što radite, nego u tome tko jeste.

Ja zaista ne zagovaram da prestanete raditi ili doprinositi na koristan način. Ne zagovaram da ostavite odgovornosti, ni da pobjegnete od života. Ne zagovaram da sjedite i ništa ne radite cijelog dana, ali podržavam da si s vremena na vrijeme priuštite dan ljenčarenja. Kažem da si ponekad trebate pružiti predah. Kažem da vam život ne smije biti vođen s „moram i trebam“. Kažem da ne možete uvijek biti upravljani onim vanjskim, što uključuje i svemogući sat. Zar je sat pijetao koji vlada kokošinjcem? Nije li?

Zar vrijeme upravlja vašim životom? Ako je tako, nije ni čudo što se osjećate tako napetima, jer radite za teškog gazdu. Vaš bi sat mogao imati i bič. Umjesto da vi navijate sat, on navija vas i vi se osjećate napeti. Sat navija i sve oko vas, pa je tu masovna napetost, kao da je napetost način na koji se život treba živjeti. Zar ne biste ugradili malo opuštenosti u svoj i u živote onih oko vas?

Zamislite svoj život kao ples. Da li je brzi ples bolji od sporog? Zar ponekad ne možete plesati polku, ponekad valcer, nekad foxtrot, rumbu, tango, sambu i tako dalje? Zar je jedan ples doista bolji od nekog drugog? Zar ne bi mogli uživati u mijenjanju ritmova? Zar ne bi ponekad više uživali u životu kada bi usporili i zapitali se „Čemu žurba?“

Srce kuca u određenom ritmu. Zar vam je srce bolje ako kuca brže? Zar je gore ako kuca sporije? Zar srca kucaju kako bi pobijedila u utrci? Zar je život utrka, voljeni?

Sve ima svoju vrijednost. U svjetovnim terminima, vrijednost ovisi o kontekstu i tome kako tko na njega gleda. Sve ima svoje plusove i minuse. Zec je naučio da brzina nije uvijek način da se utrka dobije. Kornjača je naučila da se polako i lagano također može pobijediti u utrci.

Dok gledam Svoju djecu na Zemlji vidim da ima više žurbe nego opuštanja. Predlažem vam da si upravo sada uzmete malo vremena i bacite ga u stranu i pogledate kako izgleda život kada jednostavno gledate kroz prozor.
(prevela Daniela Knapić)