HEAVEN #2902 Promašili ste glavnu poantu
Bog reče:
Kako nastavljate rasti i gledate unatrag na prošlost, odmaknutost raste. Gledate kroz dulji žlijeb, da tako kažemo, i vi vidite prošlost i ljude u njoj. Neovisno o tome koliko veliku ulogu su ljudi odigrali u vašem životu, neovisno koliko su na vas djelovali i utjecali na vaš život, vi sada vidite da su se oni, kao i sva prošlost koja se rasplinjuje, pretvorili u prašinu.
Izvjesni su glumci u određenim ulogama dominirali vašim životom. Zasjenjivali su ga. A sada vi počinjete uviđati da prošlost i ogri i dobre vile u njoj nisu zapravo postojali. Ljudi koji su nad vama imali veliku moć sada je nemaju. Oni su tada imali moć jer ste ih vi vidjeli kao svemoćne. Niste znali da ste vi prava moć, pa ste tako prilagodili svoj život onome što ste u njemu vidjeli.
Ljudi u vašem životu bili su veći od života. Sad su drugi ljudi i događaji veći od života i vi ste još uvijek preblizu da bi vidjeli pogrešivost svega što se čini da se događa. Zapravo se ništa doista ne događa, voljeni. Događaju se misli. Scenariji i ljudi dolaze i odlaze i vi dolazite i odlazite, a da se pri tom ništa ne događa. Sve emocije i međusobne igre i važnost koju nastavljate pripisivati svom životu ništavni su. Obratite pažnju da Ja ne kažem da je vaš život ništavan. Strka oko njega je ta koja je ništavna.
Strašni ratovi koje ste vodili – gdje su oni sada, i koji smisao je u njima bio? Tada su bili silni, a ipak su prošli i vi ste ih čak i zaboravili ili su se pretvorili u jednu ili dvije usputne misli. Mislili ste da vaš život ovisi o tome što je sada sjena koja nestaje. Mislili ste da vaš život ovisi o vašoj borbi, ovisi o ishodima, a sada vidite da su brojke i događaji na kojima ste temeljili svoj život bili beznačajni, ili bar ne toliko značajni koliko ste vi to mislili.
Igrali ste mnogo uloga u svom životu. Bili ste mnoge stvari. Puno ste naučili, a opet ništa niste naučili, jer vas svaki novi splet okolnosti iznova uznemiri. Zauzima mjesto onoga što vas je ranije okupiralo. Vi ste ogroman reaktor za nešto što vam se nekad činilo ogromno, a opet i velika uznemirenja zalaze na Zapadu. Sve nepravde oko svih igračaka i svih vaših prava- čini se da vas sve to sada manje pali. A opet, ako se sada zapale male vatre vi ste ponovno u utrkama. Doista vatri nema izuzev toga što ste vi potpuno zapaljeni i potpaljujete drva. Da se niste tako zapalili, koji bi vas požari mogli uplesti u sebe?
Ponekad trčite životu u susret. Jurite za njim. Ponekad se čini da je život poplava koja se urušava na vas i zatiče vas neočekivano, a ipak, kada se sve izgovori i učini, život je puno vike oko ničega. Neizbježno, sve uznemirenje je oluja u čajniku. Poplavne vode same se povlače i svi ljudi koji su vam bili poput pošasti ili su vam bili veliki blagoslov išli su dalje, i sada vi to počinjete uviđati.
Uviđate prolaznost života u svijetu, a još ne vidite vječnost u sebi. Promašujete glavnu poantu, voljeni. Život se tiče vas, a ne svega što se oko vas događa. Život se ne odnosi na vijesti i na vremenske prognoze. Život se tiče vas. Što god da se događa oko vas, vi ste vječni. Vaše je mjesto u životu, a ne u pustoši oko njega. Mjesto vam je u Meni, voljeni, i što vam drugo treba reći?
(Prevela Daniela Knapić)