Nema ničega što se može ispostaviti između vas i Mene. To ne znači da vi Mene trebate staviti na prvo mjesto. Ništa ne trebate činiti. Ja jesam Prvi i to je sve. Bili vi toga svjesni ili ne, Ja jesam Prvi. A opet, što se Mene tiče nema redoslijeda. Nema redoslijeda ni prioriteta. Postoji samo Stvarnost.

Kad vi volite svoje dijete Ja nisam isključen. Kada uživate u svojim prijateljima i Ja sam tamo. I kada ste užlijebljeni u poslu, Ja sam tamo. Čak i kada ne uživate u određenom trenutku na poslu, ja sam svejedno najvažniji. Čak i ako činite nedjelo, Ja sam s vama. Neizbježno je da Ja jesam s vama, vrlo angažiran s vama. Nema druge mogućnosti u tome. Da sebe možete zavaravati, da, to je moguće. Moguće je također da možete zavaravati svijet. Ali činjenica Moje Prisutnosti se ne mijenja. Iznad svega, Voljeni, Ja nisam nikad zavaran. Ni jednog trenutka nisam zaluđen. Vi preko Mojih očiju ne možete prebaciti zastor niti me možete prevariti niti se od Mene odmaknuti ni za centimetar.

Ako netko u svojem životu pokušava dokazati Moje ne-postojanje (moram se smijati kada to kažem) može dokazivati i dokazivati na bilo koji način hoće i nikad neće uspjeti. Što uopće pokušava dokazati? Da je možda bezvrijedan i da sam to i Ja, prema asocijaciji?

Sugeriram da svi na Zemlji dopuste svoju nesposobnost da izmijene i najmanji tračak Moje ljubavi. Ne možete Me razuvjeriti od Moje ljubavi i Moje ljubavi prema vama. Govorim o Herkulanskom zadatku! Govorim o zadatku koji nije moguće ispuniti!

Nema tu ni smisla u pokušavanju dokazivanja da Ja Jesam, ništa više nego da ne postojim. Stvari tako stoje da Ja Jesam. Što vaše dokazivanje ima s time? Dokazivanje nema nikakve veze sa Stvarnošću. Možda može imati s logikom uma i takvim posebnim stvarima, ali je to u stvari puno buke ni oko čega. Samo izvolite, dokazujte boju neba, u čemu će biti razlika? Nebo jest plavo, i Moje je srce iskreno, a i vaše je.

Možete se pitati o smislu života. Razumljivo, možete. U drugu ruku, Ja kažem, u čemu je smisao ispitivanja smislenosti onoga što jest? Morate li vi i svijet dati pečat potvrde? Morate li raspravljati i o samom vašem postojanju, ili Mojem - kad smo već kod toga? Mi smo tako intimni, vi i Ja, toliko zapetljani u lanac ljubavi da se ništa tu ne može učiniti osim predati se. Ali što vi to, voljeni, predajete osim vaše vlastite prave naravi?

Doista postoje samo jedna vrata za otvoriti. Kada uđete, vi kažete, „Ah, kako je ova zemlja krasna. Kako su tlo i šume bogati!“ Sve što možete reći je „Ah“ s velikom zadivljenošću i poštovanjem.

Uđite kroz bilo koja licemjerna vrata i sve što možete reći je gunđanje. Možda na vratima znak kaže Otkriće, ali to je samo trik. Prije ili kasnije otkrit ćete da ste ušli kroz nepostojeća vrata, kada ste s jednakom lakoćom mogli ući kroz vrata iza kojih stoje stepenice prema Raju. Kada jednom uđete kroz ta vrata pitanja se napuštaju. Tko se može sporiti oko takve ljepote? I tko bi to ikad želio?

Vi i Ja smo Jedno i Mi volimo jedno drugo i oko toga nema drugih putova. Zato dođite, budite tamo gdje već jeste.