HEAVEN # 2750 Ruža među Ružama
Bog reče:
Kako je hrabar mali šafran! Možda na tlu još ima mraza, ali mali šafran ipak podiže svoju glavu.
Kako je maslačak hrabar! Rasti će ček i u raspuklinama na pločniku.
Ti mali cvjetovi nikada ne osjećaju da nešto uzurpiraju. Nikad se ne osjećaju drskima ili previše odvažnima. Samo znaju da su posađeni u zemlju kako bi rasli i cvjetali i oni tako obogaćuju svijet.
Ako pupoljak i korov mogu biti tako smioni, zar ne možete i vi?
Što maslačka zadržava? Koju ispriku on može imati da ne procvjeta?
Što možda čine Moja djeca da bi sebe zadržala od cvjetanja?
Maslačak ne misli: „Netko će imati primjedbi što se širim na njegovoj livadi.“ Maslačak ne misli: „Oni će možda upotrijebiti sprejeve. Možda će me iskopati. Zgazit će me. Neću im se svidjeti.“
Maslačak nije tup. Dobro zna da ruže vole više od njega. Ali ne dopušta da ga to zaustavi. Maslačak zna svoju vjernost Meni i to je sve što treba znati. To ga čini jakim. To ga čini da bude to što je, neovisno o preprekama. U stvari, maslačku ništa nije prepreka. Maslačak odvraća sve napade. Ostaje tamo bez obzira na sve. Nije čudo što se maslačak smatra teškim korovom! Maslačak ne traži sjenu. A to što ga se smatra teškim korovom on prima kao kompliment.
Možete lijepo učiti od maslačka. Kao i od ruže.
Maslačcima nije potrebno trnje da ih štiti od svijeta. Dovoljna im je njihova vlastita snaga. A što se tiče ruža, čiji su izbojci zaštićeni oštrim trnjem, ruže znaju da su neovisno o tome voljene. Čini se da nitko ne kaže: „Ruže imaju trnje. Ne volim ih zbog toga.“
Ruža ne misle: „Kad bih bar bila savršena i ne bih imala trnje.“ Ne, ruže sebe vole onakvima kakve jesu, s trnjem i svime ostalim.
Želim da Moja djeca budu izdržljivi maslačci i ruže, neosjetljivi na to što o njima netko može misliti ili reći. Ruže i maslačci su potpuni i vrijedni takvi kakvi jesu. Ni jedan od njih ne nalazi svoje greške. Prihvaćaju svoju vrijednost. I to je ono što tražim od vas. Tražim: da se prihvatite kao da ste Moj prelijepi maslačak ili Moja divna ruža, ako vam je to draže. Budite Moj prekrasni tvrdokorni korov ili ruža slatka mirisa, ili zumbul, iris, gardenija, ili božur ili što god. Koliko ima imena za cvijeće?
Koliko ima imena za Ljudska Bića? Previše da bi se moglo pobrojati. Zovite sebe jednim imenom: Prekrasno Božje Dijete. Hoćete li dopustiti da to bude dovoljno? Ako vas drugi nazivaju drugačijim imenima i nabacuju se pridjevima, obratite pažnju na Mene a ne na one koji vas pokušavaju uvrijediti. Oni ništa ne znaju. Svakako ne znaju vaše ime i vaš dobar odnos sa Mnom.
Naučit ću ih. Učit će od Mene iznova i iznova. Vi razumijete, naravno, da oni koji vrijeđaju ne bi vrijeđali i nabacivali se pridjevima kada bi znali tko su oni sami. Ja ih zapravo i ne označujem kao one koji vrijeđaju. Koristim te riječi kao način da vam identificiram one koji vrijeđaju nasuprot onih koji osjećaju udarce riječi. Svi su Moja prekrasna djeca.
Imajte snagu ili jak nepopustljiv korov i znajte da ste uistinu prekrasna ruža među ružama. I ruže stoje postojano.
Što god da najviše volite na svijetu, na isti način volite sebe i sve ostale.
(Prevela Daniela Knapić)