HEAVEN # 2707 Sve što je lijepo u životu
Bog reče:
Uzmite u obzir sve što je u životu lijepo. Kako veliku listu možete napraviti! Recite Mi, voljeni, što je lijepo i što je izvanredno i što je neusporedivo? Što kažete o ovom jutru, baš sada? Sunce se igra sa sjenkama. Cvijet izbija iz pupoljka. Nebo je odjeveno u plavo i mijenja svoj izgled tijekom dana, ponekad svjetlije plavo s oblacima, ili nebo sivih nijansi, a onda noću polako raste do ponoćno plave s nataknutim zvijezdama.
A što reći o listu koji se okreće na povjetarcu? Što o lišću, identičnom, a opet nema ni dva ista. A što o stablu koje povezuje nebo i Zemlju u jednom oštrom naletu? Duboko ukorijenjeno, stablo zna do koje visine raste. Visoko ili nisko, dostiže do Neba. Sunce poziva stablo i stablo gleda prema gore. Stablo se ne može zaustaviti.
Ni jedno stablo ne kaže da nije dovoljno dobro. Ni jedno stablo ne kaže da je samo štap zabijen u blato. Ni jedno stablo ne kaže, „Pogledaj sva ta druga stabla koja su toliko ljepša od mene. Pogledaj ono stablo: ima pupoljke i voćke, dok sam se ja ovdje samo povio.“
Ni jedan kaktus ne kaže, „Što sam ja osim bodljikave stvari?“
Maslačak je sretan što je maslačak. Ni jedan maslačak ne kaže: „Zašto ja ne mogu biti ruža?“
Ni jedno sunce, ni nebo, ni oblak, ni stablo, ni list ne kažu, „Zar moram biti ja? Zašto ne mogu biti nešto drugo?“
Ni jedna živa stvar osim čovjeka ne žali za jučer ili ranijim trenutkom niti se osvrće unatrag. Ni jedno živo biće osim čovjeka ne kaže, „Zašto sam ovo učinio? Zašto nisam ovo? Kako sam mogao biti takva budala, ili tako proračunat ili tako sebičan? Kada ću naučiti?“
Ni jedna živa stvar osim čovjeka ne kaže, „Nisam dovoljno dobra. Ne znam zašto sam rođena. Nisam tražila da se rodim.“ Svako živo biće cvjeta i svako živo biće osim čovjeka zna da je ovdje kako bi uživalo. Svako živo biće osim čovjeka zna kako uživati bez truda, bez lekcija, bez zabrinutosti o tome. Nekog psa mučit će neka kost i to je to.
Bilo da je u kući tišina ili je TV na najglasnijem, pas uživa u svom danu. On sreću uzima tamo gdje ona jest. Sreća je tamo gdje je on. Kada se on žalio jer nema odreska? Pas zna da treba biti tamo gdje jest. Tamo gdje on živi je njegov dvorac. On zna svoju plemenitost, nikada je ne dovodi u pitanje. Ovdje je da voli i bude voljen. Nema ničega za pitati. Ne zastaje i ne postavlja pitanja prije no što voli. Ništa ne računa. Ne osjeća da bi trebao.
Zašto Moja djeca imaju običaj misliti da su u teškom položaju umjesto u dvorcu? Zašto moja djeca rade buku i dim?
Da li je to zato jer sam vam dao Slobodnu Volju? Zato jer sam vam dao taj veliki dar? Zar je ono što imate sekundarno onome što nemate? Pretpostavljam da tako mislite.
Bez Slobodne Volje, ne biste mislili toliko. Ne bi mislili „Što da sada uradim?“ kad bi vidjeli troja vrata ne bi to vidjeli kao poteškoću i ne bi trebali kalkulirati koja su prava ili koja su jedina. Jednostavno biste otpustili prošlost i ideju da je prošlost esencijalna za sadašnjost, i išli biste kroz jedna vrata, znajući da vi jeste vi kroz koja god vrata išli, znajući da odabrati vrata kroz koja proći i nije neka odluka.
(Prevela Daniela Knapić)