HEAVEN # 2701 U Božjem srcu
Bog reče:
Pričaj sa mnom. Reci Mi što ti je na srcu. Bit ću tvoja osoba od povjerenja. Neovisno o tome imaš li deset prijatelja kojima možeš otvoriti srce ili jednog ili nijednog, svejedno-pričaj Mi.
Pokušaj Mi pisati. Tada možeš ponovno pročitati što pišeš i možeš otkriti da situacija koja te preplavljuje i nije tako strašna kako si mislio. Ja ću tvoje pismo primiti prije no što ga pošalješ, čak i prije no što ga napišeš. Ti si taj koji ne zna što ćeš reći dok ne izgovoriš. Zbog sebe Meni pišeš pismo. Sve što činiš, a tiče se Mene, činiš radi sebe. Nije za Mene. Ja se radujem ako primim, vrlo sam sretan, ali to nije za Mene. Ili, mogu reći da je sve što činiš za Mene. Isto je. Za tebe ili za Mene, opet je za tebe. Sve što sam uradio za tebe je. Zvučim li poput roditelja koji kaže da je sve što činim za tebe, a ti sumnjaš? U Mene, Voljeni, ne trebaš sumnjati. Nema sumnje da sve što Ja činim jest za tebe i sve što za tebe radim također je za Mene.
Hajde , zamisli da Mi sjedaš u krilo ispričaj Mi što ti se događa. Reci Mi sve o tome. Obrisat ću ti suze. Uskoro ćeš mi ispričati sve što si imao reći i Mi ćemo tada, ti i Ja, sjediti u lijepoj tišini i jednostavno uživati u našem zajedništvu. Kada sjediš sa Mnom, čini se da se nevolje umanjuju, čak i ježe kroz vrata i više se ne vraćaju da te gnjave. Ja čak ni riječ ne moram reći. Ti čuješ sebe.
Mislim da si imao dovoljno srcobolja, više ti nisu potrebne. Hajdemo zamijeniti srcobolje s blagoslovima srca. Blagoslovljujem tebe i tvoje srce neovisno o tome što se događa. Hoćeš li ti učiniti isto? Hoćeš li blagosloviti sebe i svoje ranjeno srce, dati mu malo utjehe i učiniti da se tvoje srce uz Mene osjeća kod kuće?
Ako oklijevaš u otpuštanju stvorenih ograničenja, Ja razumijem, ali dođi bar do Mojeg praga. Možemo sjediti ispred u stolicama za ljuljanje i zajedno se ljuljati, upoznavati se. Možemo gledati kako promet prolazi. Možemo dijeliti sličnosti. Mogu reći da se Mi možemo upoznavati ljenčareći, ali to ne bi bilo sasvim točno jer te Ja već poznajem. Znam te od A do Ž, sprijeda i straga. Tako te dobro poznajem, smještenog u Mojem srcu ljubavi.
Naravno, ti si taj koji Me možda ne zna, doista Me ne zna ili Me uopće ne poznaje. Naravno, ovo si čuo. Možda si čitao o Meni, čak Me i proučavao, stvorio sliku o Meni, natrpanu pravilima i obrubljenu zlatom. Ali što je sve to u usporedbi sa sjedenjem pored Mene?
Oh, voljeni, kada biste me doista poznavali ne biste oklijevali govoriti izravno Mojem srcu. Pokucali bi. Zašto ne? Ono je vaš Dom. Kada bi postojala vrata, otvorili bi ih i dopustili da se zalupe, ušli bi ravno i pitali „što ima za večeru?“
I Ja bih rekao, „Imamo Ljubav za večeru. Ponovno imamo Ljubav.“
(Prevela Daniela Knapić)