HEAVEN #2698 Sve o Ljubavi
Bog reče:
Kada si u tjeskobi, to je bezrazložno. Nikad to nema razlog. Znam da osjećaš kako nešto potiče tvoju tjeskobu. Neovisno o tome što percipiraš kao uzrok, za to nema razloga. Izmišljeno je. Neovisno koliko se stvarnim može činiti, izmišljeno je . Kakva je ludost osjećati tjeskobu. Uopće nije dobro, pa koji bi onda razlog bio da se osjećamo tjeskobnima? Tjeskoba igra igru pretvaranja. Vaš se um zakači za neki zaključak, sud koji nikome ne služi. Tjeskoba nikome ne služi: Troši srce i um.
Iz šireg kuta gledanja, u trenucima jasnoće, vidite da nema ničeg groznog zbog čega biste trebali osjećati tjeskobu. Sve što nazivate katastrofom je samo promjena scenarija. Kada je poplava, suho tlo postalo je vlažno. Kad je tornado, vjetar jako puše, stabla i kuće se ruše. To Moja djeca od toga rade pustošenje. Razumijem da vam nije lako izgubiti dom, ili vidjeti nekog drugog kako gubi kuću ili život ili dio tijela. Naravno, svijet koji je pun promjena i okolnosti, obično promjenu smatra nepoželjnom i okolnosti vrlo bitnima.
Razumijem da vam je bitno da ostanete na toplom i suhom,da ste siti i da oni koje volite ostanu tamo gdje jesu. Ne želite da negdje odu. Želite sve na svom mjestu. A ipak, u svijetu je kretanje ime za ovu igra. Svijet se okreće, voljeni. Svijet se okreće. Kako god okrenuli, od trenutka do trenutka više niste na istom mjestu. Niti je itko drugi. Od minute do minute promjena maršira dalje. Čak i kada se čini da je život dostigao neki plato, on se kreće. Ide dalje. Kreće se dalje prema zelenijim pašnjacima, čak i kada vam je teško u to povjerovati.
Nema uzroka i posljedice – kako i mogu postojati ako ni vrijeme ni mjesto doista ne postoje? Nema redoslijeda. Nema lokacije. Ono što vam je drago ne postoji. Postojanje, vaše postojanje, je mnogo šire. U stvari, ono je Prostranost sama. A opet, ako nema ni vremena ni prostora, kako može postojati Prostranost? Prostranstvo svega je Ljubav i ljubav postoji. Oblik koji poprima je slučajan. To što ljubav postoji je monumentalno.
Složit ćete se da u ljubavi ima više od samo onoga vidljivog. Svakako ste se osvjedočili ili doživjeli pravu duboku ljubav. Govorim o ljubavi, ne vezanosti. Svakako, ljubav dolazi od veće dimenzije od površnog svijeta u kojem živite. Ljubav svakako premašuje fizičko. Ljubav svakako dolazi iz jedne druge dimenzije i posjećuje Zemlju.I svakako- ljubav nema dimenziju! Ta ljubav, od koje se srce nadima, nema granice koje bi trebala probiti. Ljudskom srcu čini se kao da ima, jer je ljubav toliko prostrana, tako sveobuhvatna da je ljudsko srce ne može sadržavati. Ljubav nikad ne može biti mala. Mora se probiti kroz svoje privide, iako ljubav nema privide.
Ljubav je golema, ne može se ograničiti. To što je tako bez dimenzija ne znači da je neodređena. Svatko zna što je ljubav. Naravno, ljubavi ne treba definicija. Ne može se ograničiti ili definirati. Ljubav se rascvjetava u vašem srcu. Srce vam je cvijet ljubavi. Neka vam srce dugo cvjeta. Nema granica udaljenosti gdje vaše srce ne može stići. Srce koje sam Ja smjestio u vaše grudi može samo cvjetati, jer-nije li vaše srce vaša direktna veza sa Mnom? Zar Ja nisam u vašem srcu? Nije li u vašem srcu svetilište ljubavi?
Čemu onda ikad dangubiti s tjeskobom? Zar vam se tjeskoba sada ne čini budalastom? Ne morate je imati. Sve što trebate vi to imate i vi to jeste. Vi jeste. Vi ste Biće.
(Prevela Daniela Knapić)