HEAVEN #2690 Božji Dodir
Bog reče:
Postoji Božji Dodir u svemu što kažem. Više od riječi, više od strukture, više od misli, prisutan je Moj tihi blagoslov. Ne možete ga čuti. Ne možete ga vidjeti. Ipak, Moj vas Zlatni Dodir dira.
I da se uklone sve Moje riječi, Moj Zlatni Dodir ostaje. Izbrišite ih, ali Moja ljubav u Pismima iz Raja ostaje poput nevidljive tinte. Uzmite gumicu i zbrišite Moje riječi zapisane u vašoj bilježnici, ipak utisak ostaje. Moje riječi jednom izrečene ostaju. Ono što Ja kažem ostaje. Ništa ih ne može oboriti.
Do sada vi već dobro znate da ove poruke iz Mojeg srca sadrže više od samo Mojih riječi. Zapravo, Moja je ljubav trenutačna i vječna i ne može čekati na riječi. Moje riječi slijede Moju ljubav. One su naknadna misao. One su posljedica Moje ljubavi.
Opet, Moja je ljubav posvuda pa kako, dakle, može Moja ljubav negdje ići i kako ju se može slijediti? Kako može oklijevati ako ne može nigdje otići? I kako Moja ljubav, koja je vječna i bezvremena, može biti glasnija ili tiša? Nema mjesta koje je može sadržavati ni gdje bi ona mogla otići. Što riječi imaju s Mojom Ljubavi, osim da vas podsjete na to što jest i oduvijek je bilo, iako- kako Moja ljubav može biti uvijek kada ništa manje od uvijek i ne postoji? Kako i sama riječ „uvijek“ može postojati išta više od riječi „nikad“ kada za njih nema vremena u kojem mogu biti udomljene? Kakvo je značenje riječi? Što im može dati smisao? Tamo gdje je trajnost, kako tamo može postojati nepostojanost?
Možete u moje riječi gledati a da ih ne čitate i one će vas dostići. Jednako kao što sve boje duge na vas utječu, bilo da ih gledate ili ne. Što na vas ne utječe, voljeni? Zar bilo koji Moj pogled može na vas utjecati manje od lizaljke ili nježnog povjetarca?
Moje su riječi poput blagog tapšanja po vašem ramenu, koje vas dovodi u Svjesnu budnost.
Moje su riječi poput lijenog žamora kojim brujim. Svoj žamor nazivam lijenim, a ipak-on može biti smislen samo onkraj brujanja. Ritam ima smisla. Ritam vam pomaže podići se i pokrenuti. Ritam vam također pomaže da ležite pored mirnih voda. Kako vas ritam može podići i pokrenuti ako je sve što postoji mirnoća Moje ljubavi? Tko ili što može upiti Moju ljubav i njenu mirnu pokretnosti kada je ona već apsorbirana i prožela je vas i sve, čak i ako vas nema i ničega nema utoliko što postoji samo Jedinstvo Ljubavi. Ne postoji „kada“. Nema redoslijeda. Kako tada može postojati Uzrok? Jedna stvar ne slijedi drugu. Ništa ne dolazi prije. I, uostalom, prije čega, kad postoji Samo Ljubav?
Kako Velika Iluzija je iluzija! Kakvu je lakrdiju od svijeta iluzija učinila. Naravno, zabavno je. Naravno, ima dramu. Naravno, to je predstava u predstavi unutar predstave, koje mogu postojati samo u iluziji. Vi ste tada iluzionist i vjerujete u vlastite trikove. Vjerujete u vlastite izmišljene iluzije, vlastite udice, špage i utege.
Kako pravda može postojati ako za nju nema mjesta u kojem može postojati osim u iluziji? Na taj način, kako da postoji pravda? Može, samo u mislima.
U međuvremenu, živite u iluziji koju ste sami stvorili i zarobljenici ste tu gdje nema rešetki. Gdje možete pobjeći kada samo vi i postojite, zapravo ni vas nema, Samo Jedinstvo jest i to je to?
(prevela DanielaKnapić)