HEAVEN # 2674 Ljudska vizija
Bog reče:
Sve je to nesporazum. Nesporazum je nedostatak razumijevanja. Kad god se sklad poremeti, prisutno je nerazumijevanje koje postaje nesporazum. Nedostatak razumijevanja je nesporazum. U konačnici, nerazumijevanje –ili možda samo djelomično razumijevanje –gradi patnju. Ako vidite samo dio slike vi patite. Ako ne znate cijelu priču vi se zaplićete i upadate u patnju.
To ste vidjeli u svakodnevnom životu. Nešto ste protumačili na jedan način, a namjera je bila druga. Dvije osobe vide isti čin. Jedna je vidi kao ljubav, a druga kao poricanje ljubavi. Svaki na svoje viđenje primjenjuje tumačenja, voljeni. I sada stremite da dođete do Mog pogleda na male svjetovne stvari. Dok to činite vi cijelu skalu uzimate manje osobno. A gledajući manje osobno vidite više univerzalno. Univerzalno pokriva veće područje od osobnog. Za Mene, oni su isto. Volim vas osobno i Moja je ljubav za vas je i univerzalna ljubav, prema vama i svemu što postoji.
Možete debatirati. Možete reći da je patnja-patnja. Ali koliko manje bolnom vi percipirate čak i patnju kada znate da se događa nešto veće od patnje. Nešto što se vama može činiti besmisleno, može imati svrhu veću od vašeg razumijevanja. Zasigurno onkraj vašeg razumijevanja.
Ja ne govorim u zagonetkama. Osoba se rađa i umire. Na jedan način na život možete gledati kao da nema svrhe. Ali gledano na drugi način, vi ćete se pred njim pokloniti. Sve je prolazno na relativnoj razini života, a ipak postoji struja koja teče kroz život i uzdiže ga do Najviših nebesa. Duboko u sebi znate da u životu ima više od onoga što oči vide. Čak i kada ne znate što je to, znate da nešto jest. Ne znate što je to nešto, ali znate da je tamo.
Život iz dana u dan teško je pomiriti s Vječnošću. Teško je vidjeti čak i minutu kao točku Vječnosti. Teško je vidjeti da je Vječnost bez točaka, iako točke vrlo dobro poznajete i, kako se čini, uopće ne poznajete Vječnost. Voljeni, kada vrijeme i prostor ne postoje, kako uopće možete znati koji je dan i koja strana ide gore?
Bez zidova da vas vode, bojite se da ćete posrnuti. Sa zidovima, idete uskim putem.
Ime igre života je širenje, a širenje sebe vodi ka bezgraničnosti.
Ovdje-ondje bili ste ograničeni idejama o tome što ste mislili da je netko mislio reći, ili koji je smisao svega. Sve su vaše definicije od prošlosti, kao da vas prianjanje uz prošle definicije na neki način umotava u pelene. Vi pelene ne trebate. Čak vam se i ne sviđaju oko vas, jednom kada prepoznate što su. Kada biste je prepoznali, voljeli biste neograničenost. Vaš strah od padanja je zapravo strah od uzdizanja. Saginjete se kako vam glava ne bi udarila u strop. Ali, koliko daleko može ići neograničenost ako imate strop?
Strop koji izgrađujete ograničava vašu bezgraničnost.
Odlučili ste što je pravo a što krivo, ostavit ćete samo ideju onog što je pravo, a isključiti svaku vašu ideju pogrešnoga, pa se tako grčevito držite prošlosti i svog kratkovidnog gledanja na nju i vaš život je tako zaglavljen u naslagama prošlosti.
Otpustite prošlost u svim njenim oblicima i biti ćete nevini. Oči će vam biti šire i vidjet ćete dalje. Dobro ćete vidjeti što je upravo pred vama, nemaskirano nesporazumima i nedostatkom razumijevanja. Sebe ćete vidjeti pred sobom, svježe poput tratinčice ili pupoljka iz raja. Jednom i zauvijek shvatit ćete ljubav, čak i ljudsku ljubav, kolebanjem ili letom.
(Prevela Daniela Knapić)