HEAVEN # 2673 Žaluješ li za prošlošću?
Bog reče:
Za tebe postoji razlika između znanja i življenja. Znaš da smrt ne postoji, a ipak žaluješ. Nemoj misliti da Ja podcjenjujem tvoju tugu. Samo ukazujem na razliku između onoga što razumiješ i kako živiš. Voljan/na si prihvatiti da smrt ne postoji, ima čak i trenutaka kada to doista prihvaćaš, a opet i dalje prianjaš za čežnju prema voljenoj osobi koja je nekoć bila ne Zemlji. Znaš da postoji smrt tijela i vidio/la si da kada tijelo umre voljena osoba više nije u tom tijelu.
Tijelo bez prisutnosti vaše voljene osobe prazno je. To znate. A opet žalujete. I nakon pedeset godina i dalje žalite.
Ne prekoravam vas jer vaše srce žudi i žudi za dragocjenim trenucima s vašim voljenima, za sjećanjima koja su slatka ili gorko-slatka, ili potpuno neizdrživa jer ste sada ostavljeni sa sjećanjima. Vaša tuga nije manja zato što znate, doista znate, da vam se vaši voljeni ne mogu vratiti onako kao nekad. Čak i kada osjetite prisutnost svojih voljenih, kao što vam se ponekad dogodi, vi i dalje želite fizičku blizinu. Vi, voljeni, želite prošlost. Za prošlošću žalujete. Za sobom žalujete.
Malo utjehe dobivate znanjem da vaši voljeni doista postoje u jednom drugom carstvu i da ćete im se jednom pridružiti, ali vi ih ipak želite ovdje, gdje ste navikli. Srce vam se sada lomi. Pre strašno je razmišljati da netko tko vam je toliko značio, onaj tko je u vašem srcu, više ne živi s vama. Više ne možete ispružiti ruku i dotaći njegovu. Njegovo lice vam se ne može nasmiješiti. Više ne možete čuti zvuk njegova glasa niti dragocjene riječi s njegovih usana. A opet znate da vam svim srcem nedostaje mnogo više od toga.
Ipak, vi znate da s prolaskom vremena to više nikad neće biti kako je bilo. Da vam se vaš voljeni danas vrati ne biste mogli nastaviti onako kako je bilo. Vi to doista znate, a ipak žalujete. Žudite čak i za svega nekoliko minuta povratka vašeg voljenog, onakvog kakav je bio.
Što vam najviše nedostaje? Za čime žudite iznad svega drugog? Dobro znate da to nije tijelo. Koliko god žudite za njegovom toplinom, to nije tijelo. Nije smiješak. Nisu riječi. Da, žudite za tim stvarima, za svime time, ali sve je to malo u usporedbi s biti vaše žudnje. Vi želite samo svijest vašeg voljenog, koja se nastavlja i raste. Naravno, tako je. Ništa vas drugo ne može utješiti. To je prisutnost vašeg voljenog koja nastavlja s postojanjem. Možete biti sigurni da vas vaš voljeni grli upravo u ovom trenutku. A opet žudite za prošlošću kakva je bila, kakvi ste vi nekad bili.
Uvjeravate se u činjenicu da vaš voljeni nije doista otišao, a ipak lišeni ste. Čega ste lišeni, voljeni? Koju god dražest je iz vas izvukao vaš voljeni, za njom žudite. Žudite za onim kako ste se nekad osjećali. Da, žudite za prisutnošću vašeg voljenog koji je u vama dodirnuo žicu koju nitko drugi ne može. U pravu ste. Nema zamjene za onog kojeg volite, a ipak, on je upravo pored vas. Osjetite njegovu i svoju ljubav sada.
(prevela Daniela Knapić)