HEAVEN # 2640 Srce ima drugačiju logiku
Reče Bog:
Ono što vi opažate vaša je percepcija. Percipirate sukladno brežuljku ili platou ili čemo god i kada god da stojite. Potpuno prirodno, vi možete vidjeti samo odande odakle vi jeste. Možete vidjeti to što vidite iz svoje perspektive. Na sreću, neovisno o
tome na kojem brežuljku ili dolini stojite, vi možete povećati svoju viziju i, stoga, svoju percepciju. Možete činiti više od samog gledanja onoga što je izravno pred vama. Možete vidjeti dalje no što mogu vidjeti oči.
Vaša vizija ne mora biti oslabljena masovnim viđenjem niti uopće bilo čijom tuđom vizijom. Ono što je istina na jednoj razini nije na drugoj. U relativnom svijetu istina ovisi o tome kroz koju ključanicu gredate.
Da, vi imate um koji može predvidjeti, a opet vi imate i nešto veće od vašeg uma što može vidjeti dalje od najbrilijantnijeg logičkog uma. Imate srce i dušu i, u konačnici, oni govore glasnije od vašeg uma, iako prečesto bivaju zaglušeni bahatošću uma.
Vaš je um poput istraživačkog novinara, drži se logike i činjenica. Taj je vaš um istraživačkog novinara oštar, nemojte u to sumnjati. Nalazi ili ne nalazi dokaze. Međutim, zbog ograničenog pogleda, ponekad istraživački novinar prebrzo stane. Osoba koja sadržava istraživačkog novinara može imati i intuitivne predosjećaje. Njih, kao djela srca i duše, ponekad posluša a ponekada ne. Novinar, u žaru priče, ponekad će te predosećaje zanemariti zbog onoga što je logički podastrto pred njim.
U ovoj metafori kojom se koristim, predosjećaji predstavljaju srce, beskrajno srce koje vidi u mraku, srce koje ne slijedi prethodno postavljena pravila, koje mora biti slobodno kako bi vidjelo i ono što um ni jednog istraživačkog novinara, koliko god odvažnog, ne može podržati.
U zemlji srca logika ne drži vodu. Pravila logike su tu neprimjenjiva.
Logika bi voljela uvjeriti. Doista ima dokaze za svoju jasnoću. Za um istraživačkog novinara, logike ima ili nema. Ako nema, tada novinar svolje bilješke i započinje neku drugu priču. Novinar ne vjeruje u ono što nevino srce vidi za što se čvrsto drži.
Logički um može reći, „Voli ovu osobu, a ne onu.“
A ipak, srce će vikati: „Ali ja ne volim onu koju ti kažeš. Volim koju ja volim. Ti imaš popis razloga zbog kojih bih voljelo onu koju ti kažeš, a ja je ne volim. Možeš mi dati tisuće razloga zašto bih trebalo voljeti onu koju ti kažeš. Vidim da je svaki taj razlog valjan, a ipak volim drugu. Možeš mi dati i tisuću razloga zašto ne bih smjelo voljeti koga volim, ali ipak nisam razuvjereno. Ne mogu se uvjeriti u ljubav tamo gdje je nema. Ne mogu učiniti da moja ljubav dođe ili nestane po volji. Znam što jest, a ne i zašto.“
Neću dalje ulaziti u tu metaforu, jer novinar ima dokaze da srce nije uvijek u pravu prema standardima logičnog uma, jer se srce kasnije može predomisliti. Ipak, srce ide u predijele koje um ne može slijediti. Samo um kaže-zbog ovoga ili onoga, srce je bilo u krivu. Logika može ići samo dotle.
Um i srce govore različitim jezicima. Možete srce smatrati nelogičnim koliko vas volja, ali opet srce zna na drugačiji način, drugim jezikom koji novinar ne može slijediti. Kao što ni pulsiranje srca ne može slijediti jezik kojim govori novinar.
Čak i u relativnom svijetu, duše su ponekad došle do otkrića koje je svijet osuđivao jer ta otkrića nisu bila potvrđena prihvaćenom logikom. Nedostatak logike je potom postala logika zemlje. Primjerice, Kolumbo je otplovio preko „krajeva Zemlje“, oplovio je i vratio se iz Amerike. (Prevela Daniela Knapić)