HEAVEN # 3559 Val za valom ljubavi
Bog reče:
Čak i malo sunca je sunce. Čak i malo radosti je radost. Vi imate sreću da ste se jutros probudili. Dobra je sreća biti živ. Da li to ponekad zaboravite? Probudite se! Ustanite! Podignite rolete. Novi dan sviće, i vi ste u njemu živi. Ako ste živi, trebate biti živi. Budite zadovoljni životom. A kad za to dođe vrijeme, obradujte se i smrti. Život tijela, smrt tijela, svaki u svoje vrijeme. No, sam život je izvan granica vremena i prostora, jer sam život je prekrasno vječan. Nema prekida u životu.
Život šeće niz 5. Aveniju. Život je Uskršnja Parada. Kasnije se tijelo odvaja od kolica. Život zabave nastavlja sa Mnom. Mi šećemo Nebom bez ulica, a opet Nebo ima svoje trake za hodanje, ili možemo reći trase leta, tako privlačne, tako rasprostranjene, tako neograničene u Nebu. Čak u životu, vi i Ja šećemo brežuljcima i dolinama Neba. To je tako prirodno.
Vaše tijelo ne mora umrijeti kako bi vi upoznali Nebo. Nebo je vaš intimni dio upravo sada. To je najintimnije dio vas, Nebo u kojem vi poskakujete, jer ste lagani kao svjetlost, kao zrak, i spuštate se na Nebo i odskakujete s njega. Od Neba krećete. S Neba svaki dan započinjete. I ni jedan dan ga ne napuštate. Vi ste sastavni dio Neba. Uvijek je bilo tako.
Na Zemlji, niste baš sigurni što tu radite. Na Nebu, znate što radite i zašto i kada i sve ulaske i izlaske. To je povjetarac, život u Nebu. Bez obzira na galamu na Zemlji i vašem sudjelovanju u njoj, vi ste ipak na Nebu i sigurni u sebe.
Vaš izlet na Zemlji je sporedan. To je u zagradama. Glavna struja vašeg života je u Nebu. Možete se voziti Mliječnim putem više nego što to činite autobusom. Nebo je prava Velika Centralna Stanica. Nebo je pravo mjesto gdje se događaju akcija ili ne-akcija. Na Zemlji, vi se gubite u spavanju. Zadrijemate i sanjate san o onome što se naziva stvarnim životom.
Ah, ali Mi znamo gdje je Pravi Život i što se događa, a što zapravo ne oduzima ni prostor ni vrijeme. Mi smo u bezvremenski bez-mjesnom prostoru. Uronjeni smo u zlatnom srcu. Letimo, plivamo, a ipak smo Mi usidreni u Nebu. Nebo zapravo nije kuća za odmor. Ono je naš Istinski Dom. Srce je ljubav i u ljubavi Mi jesmo, i u ljubavi Mi ostajemo i nikad je nećemo napustiti. Preplavljeni ljubavlju, Mi letimo. Mi nigdje ne letimo, a ipak lebdimo posvuda. Ljubav uzlijeće. Nema ničeg drugog.
Mi vijugamo, a ipak nema vijuganja. Mi nikada ne promašimo cilj. Mi uvijek pogodio točno usred mete. To je prirodno. Ničeg nema što bi se trebalo prevladati i tako smo se predali svoj ljubav u Nebu. Mi gradimo dvorce sa svom tom velikom ljubavlju. Mi gradimo mnoge palače u Nebu. Toliko smo u ljubavi da ne znamo ni gdje ona počinje ni gdje završava i, naravno, ona ne počinje niti završava, jer ljubav je konstanta. Mi ni ne identificiramo ljubav jer ne postoji ništa od čega bi je mogli razlikovati, i tako smo Mi val za valom ljubavi, ljubavi se sama raspliće malo pomalo poput poezije ili naleta vjetra ili blagoslovljena povjetarca koji se kreće amo-tamo. (Prevela: Daniela Knapić)