HEAVEN # 3561 Na vašoj šetnji kroz šumu
Bog reče:
Na neki način, vi svaki dan započinjete kao da ste stranac u životu i svaki događaj ili riječ primate kao monumentalne, kao da ste zapanjeni onime što se pojavljuje, kao da nemate nagovještaja, ni iskustava o životu i njegovim bezbrojnim ponudama, kao da je to prvi put da ste doživjeli pad na tržištu dionica.
Koristim termin tržište dionica kao metaforu, voljeni. Jedan mali pad u jednom području i vi osjećate propast, kao da se nikada ranije niste susreli s životom u relativnom svijetu, kao da ste novi u tome, kao da je pala sjekira, kao da je odsječena sama vaša veza sa životom, kao da vas je uništila jedna mala grana. Sve što se dogodilo jest da je, u vašem hodu kroz šumu života, jedna grana jednostavno pukla dok ste prolazili. Grana nije kriva i vi ste nevini. A ipak, vi od toga radite veliku stvar. Iznova i iznova, vi radite veliku stvar od toga što život prikazuje. Uzimate to osobno. Svaki udarac grane baca vas na koljena i vi se procjenjujete kao da vam nešto nedostaje. Tu mora biti neka vaša greška, u najmanju ruku u vašem razumijevanju.
Negdje imate ideju da bi trebali shvatiti sve, kao da svaka grana koja pukne ima vaše ime na sebi. Šuma je šuma je šuma. Grana je grana. Grane pucaju. Ne morate se zbog toga razboljeti. Pucanje grana je svakodnevna pojava u šumi. Možete u tome biti opušteniji. Dok hodate kroz šumu događaji vas mogu iznenaditi, ali oni vas ne umanjuju. Sami događaji su ništa. Oni su samo ono što jesu. Imaju iznenađujuće malo veze s vama, a ipak imaju tendenciju da svale cijeli teret na vas.
Svaka greška u šumi ne ovisi o vama. Svaka klopka je samo klopka. To nije postavljena zamka. Nema negativca koji će trljati ruke i skakati oduševljen vašom uznemirenošću. Možda možete biti malo više akademski po pitanju toga što susrećete u životu. Baš kao što se ne morate diviti svom odrazu u vodi jezera, ne morate se ni grditi, kada se čini da su vrtlozi promijenili i zatamnili vaš pogled na sebe. Nemojte se grditi i nemojte misliti da vas život grdi. Događa se određeni sastanak u šumi, ni više ni manje od toga.
Ono što se događa može vam se činiti kao sve za vas, ali treba li to biti? O čemu točno ovisi vaš život? O svačijoj dobroj milosti? Tko je razočaran u vas više nego što ste to vi u sebe? Vaše vlastito razočaranje je to što ne možete podnijeti. Nitko vas nije razočarao. Vi ste sami sebe razočarali. Vi sebe razdirete. Zbog kojeg razloga bi si to činili?
Ja to ne radim. Ja vas u prvom redu sastavljam. Ja vas nikad ne bih razdirao. Ne bih rastavljao ono što sam stvorio. I tako vi sve uzimate previše ozbiljno, i sami sebe uzimate preozbiljno. Umjesto toga uzmite Moju ljubav ozbiljno.
Nisam vas samo postavio na Zemlju i raspustio sve veze s vama. Mi smo toliko povezani koliko se bilo što dogodi. U smislu Našeg Jedinstva, ništa se nije dogodilo. Život na Zemlji ne postavlja se između Nas. Ništa ne ometa Naše Jedinstvo, čak ni vi. Kroz što god prolazili, to je samo nešto kroz što prolazite. Proći ćete. I, u jednom trenutku, čak ćete uvidjeti da nije bilo ničega kroz što ste morali proći. Bilo je to sve samo mumljanje tijekom vaše šetnje kroz prividnu šumu. (Prevela: Daniela Knapić)