HEAVEN #2952 Pjesma koju pjevamo, ples koji plešemo
Bog reče:
Kada biste imali čarapu veliku poput kuće, da je objesite iznad vašeg kamina, ona ipak ne bi bila dovoljno velika za sve dobro koje vam dolazi i koje zaslužujete.
Vi, naravno, znate da Ja govorim o nečem višem od samo onog materijalnog u vašim životima. U ovom slučaju pričam o ispunjavanju vaših srca.
Ja svijet ispunjavam svakovrsnim zlatnim blagodatima, a mjesta ima za još i još. Možda vašom rukom niste posegnuli dovoljno duboko. Ima više od onoga što ste vi mislili. Mnogo više.
Upravo sada, mogli biste ispisati listu svih svojih želja. To je dobra ideja. Mogli bi također napisati listu svega što vam je već bilo dano. Imate duge liste za sastaviti, voljeni.
Vi ste živi na Zemlji. Imate tijelo koje radi, u kojem god stupnju da radi. I imate srce i um. Ako ste sretni, dio ste sretne obitelji, i imate posao koji vam hrani dušu jednako kao što vam puni novčanik. Postoji sunce koje na vas sja. Postoji boja i kontrast. Tu su i mudre zvijezde koje bljeskaju prema vama. Mirni vas mjesec nadzire. Pomislite na sinkronicitete koji su tu prisutni. I vi se u to uklapate. Imate svoje mjesto pod svodom nebeskim. Imate mjesto u sveukupnom sklopu života na Zemlji i u Raju. Vaše je mjesto onkraj sveg znanja koje ste upili, a ipak-dok se vrtite u mjestu, vi izvirete iz Mojeg srca. Pjesma koju Mi pjevamo i ples koji Mi plešemo toliko su divni i tako usklađeni.
Neovisno o tome koliko vam je blagodati već dodijeljeno, ima još tisuću više koji su na putu k vama. Već su poslane. Pripremite se. Široko otvorite svoje srce. Zubaru široko otvarate usta. Sada za mene široko otvorite srce.
I Mi ćemo vidjeti ono što ćemo vidjeti. I biti će Nam dodijeljeno što god da bude.
Budite svjesni da ste došli u Zemlju Obilja. Možda ste mislili da ste negdje drugdje. Pogreške se događaju. Nije važno, otvorite svoje srce i dopustite Mi da uđem. Nemojte misliti da sam Ja nametljiv, ipak Mi dopustite da preuzmem vlast. Ja to kažem na način kao kada vam, nakon što ste teško radili, netko dođe i kaže: „Daj meni da to učinim. Daj da ja to preuzmem na neko vrijeme. Uzmi zraka. Sjedni i gledaj mene. Ja ću se o svemu pobrinuti za tebe. Podigni noge i opusti se.“
Voljeni, vi ste lijepo prihvatili dar trčanja koji sam vam dao. Sada vam Ja nudim dar pravog opuštanja. To je veliki dar koji ću Ja staviti u vašu čarapu. To znači da Mi dijelimo teret života. Znači da ne postoji teret koji vi sami nosite. To znači da smo Mi usklađeni poput veslača koji zajedno sinkrono veslaju. Kada bi veslač sam upravljao čamcem, zadatak bi bio pretežak. Kad veslači veslaju kao jedan, lako je.
Dopustite da čamac života vozimo kao Jedno. Veslat ću upravo pored vas. Da, ja postavljam ritam i također veslam upravo pored vas. Za Mene je to lako. To je Moja radost. I vi ne morate uvijek veslati. Možete se nasloniti unatrag i gledati zvijezde u noći i nasloniti se i gledati prekrasne bijele oblake koji se s nama kreću po danu.
Recite Mi, voljeni, što to Mi ne možemo učiniti dok veslamo u tandemu ili se zajedno naslanjamo?
Da, pronađite Me u svojoj čarapi ovog Božića. Izvucite me. Stavite Me u svoje srce i znajte da sam Ja tamo, da sam ovdje, da sam svugdje. Nemam težine i sve nosim. Ja vas nosim, voljeni. Nosim vas. Sve je dobro. Naslonite se.
(prevela Daniela Knapić)