HEAVEN # 2925 Zvijezde noću i sunce po danu
Bog reče:
Ako se trebate odreći bilo čega na svijetu, odrecite se patnje. To je tako jednostavno. Patnja je beskorisna. Oh, možda je korisna utoliko što je poput velikog znaka koji kaže: „Drži se podalje! Nemoj se vratiti.“
Ali patnja sama po sebi je isprazna. Patnja ničemu ne služi. Jednostavno samu sebe proždire.
Ja razumijem da vam bol može biti nametnuta, ali Ja vam ovdje govorim o nakupljenom osjećaju patnje. Ne morate prisvajati patnju. Ne trebate je nazivati vašom vlastitom. Ako možete otpustiti vrući krumpir, možete i patnju. Nemojte sebe više vidjeti kao one koji pate. Nemojte više svijet gledati kao dolinu patnje.
Tratinčice rastu čak i na bojnim poljima. Usred polja patnje postoje druga mjesta koja mogu gledati vaše oči. Postoji nebo gore, sa zvijezdama noću i suncem po danu. Svakako postoji ono što baca svjetlo na patnju, izvlači je iz mraka, pretvara u kompost.
Nije mudro biti ulovljen u patnički okvir uma. Patnja je, voljeni, poput živog pijeska. Klizite dublje i druge povlačite sa sobom. Kakvo ludilo!
U izvjesnom smislu, patnja se ne razlikuje od sreće. U sreći, vi druge povlačite sa sobom. Međutim, umjesto za dolje vi ih podižete. „Dođite, stanite ovdje gore,“ kažete. „Ima mjesta. Dođite tu gdje je lijepo biti.“
Ako vi sami stojite u jami, kako druge možete povući gore?
Nemojte uopće ni ići u jamu. Nemojte ni druge navoditi da u nju siđu. Nije na vama da je označavate. Na vama je da ukazujete na načine izlaženja. „Izlaz je ovdje. Ovim putem prema sreći“ treba biti znak koji vi nosite. Neka „Dolje s patnjom. Živjela radost!“ bude vaša parola. Pogledajte, voljeni, idite u štrajk kada se pojavi patnja.
Dovoljno je patnje u svijetu i bez toga da je vi emitirate ili vježbate ili proširujete ili analizirate ili je trpate u svoje srce. Patnja nije nagrada koju treba uokolo pokazivati. Treba je otpustiti.
Patnja u vašim ustima ostavlja gorak okus. Zašto je se držati? Zašto je promišljati? Zašto je gutati? Zašto je uopće kušati da bi se vidjelo kakva je? Ispljunite patnju, voljeni. Ispljunite je. Ona vam ne pripada. Nije to ono zbog čega ste rođeni.
Ako ste bili namijenjeni plivanju, tada dođite ovdje gdje je voda fina. Ocean je fin, voljeni. Dođite, plivajte s Mnom. Dođite na sunce. Dođite sa sobom i ostavite patnju za sobom. Ona vas može smo potegnuti dolje. Ali vi to već znate. Zato- zašto je ne bi ostavili? Zašto je ne otpustiti?
Nakon patnje ostaje ružan okus, ali ona je ipak poput pušenja. Naviknete se na nju. Ako otkrijete da ste ostali bez razloga za patnju, osjećate da morate otrčati do dućana po još. Možda postajete nervozni kada ste bez cigarete patnje, vaš je život bio toliko vezan za patnju da bez nje osjećate gubitak. Što biste bez cigarete činili nego ne-pušili? Što bi bez patnje drugo radili nego ne-patili? Odrecite se navike, voljeni.
Ako padnete na ispitu, trebate li patiti? Ako vam se izbuši guma, morate li se osjećati tužno? Ako život ne ide onako kako ste željeli, trebate li sebe istući? Što god da se dogodi, da li je doista potrebno da se u mješavinu doda i patnja? (Prevela Daniela Knapić)