HEAVEN #2652 I Duša tako Veličanstvena
Bog reče:
Po kojem pravu patiš? Možeš reći da ti je bilo smješteno i da ti patnja dolazi nepozvana, ali Ja bih volio da o tome ponovno razmisliš. Događaju li se neželjeni događaji? Da. Ipak, zar ne možeš biti vrba koja se povija, umjesto nesavitljivog hrasta?
Život percipirate kao da on mora biti na određeni način. Percipirate ga kao dobar ili loš, pravi ili pogrešan, voljeni. Vi život prosuđujete. Zbog toga ističete patnju. Primjerice, u jednu ruku vi vidite da je smrt tijela neizbježna. U drugu ruku, držite se tijela, svojih i onih vaših voljenih, a ipak-tijelo je tako malo, a duša tako velika.
Da, na tako mnogo razina prosuđivanje je velik teret.
Kada nešto smatrate pogrešnim, neutješni ste. U igru ulazi mnogo emocija. Zar doista želite taku dugu listu emocija s koje možete birati?
Kada vidite nešto čemu bi se moglo prigovoriti, vi prirodno percipirate da vi morate prigovarati. A što je drugo prigovaranje ako ne otpor? A gdje otpor vodi nego u napetost, a ne vodi li napetost dalje u još napetosti i patnje?
Usporedite to s obrokom koji je pred vas serviran. Primjerice, možda ne volite kuhane mrkve, ali se ne morate zbog njih buniti. I ako su vam na tanjuru vi se čak ne morate buniti dok ih jedete. I u životu, također, ne može se uvijek naručiti s menija.
Voljeni, svatko će od vas imati ljubljene koji će napustiti svoja tijela. Nekima će nedostajati novaca. Sa nekime će se grubo postupati. Netko će izgubiti dijamantni prsten. Netko će u sudaru uništiti svoj automobil. Nitko ne voli ništa od toga. Nikoga to ne raduje. Ali, da li je potrebno da vi pri tom budete i očajni? Morate li povrh onoga što se dogodilo dodati patnju? Morate li sebe rastrgati?
Često ste patili oko vrlo sitnih stvari i činili ih velikima. Postoje različite vrste boli srca. Kada se neka doista velika katastrofa dogodi tada, u kontrastu, vidite kako je doista sitno bilo nešto zbog čega ste ranije patili. Ponekada se, voljeni, prepuštate patnji kao da vam patnja sama po sebi pruža neku udobnost. Možete li razlučiti da je patnja sporedna stvar i da vi doista u njoj ne morate toliko sudjelovati? Okupljajte se oko radosti više no oko patnje. Hoćete li to učiniti za mene?
Što vam dobroga može pružiti patnja?
Ne kažem da se pretvarate da ste radosni kada vam se srce lomi. Kažem- mora li vas srce toliko ili toliko često boljeti? Patnja ne mora biti način života. Ne mora ona biti vaša hrana. Ona nije znak koji treba postaviti. Nije medalja koju valja zakačiti. Nije na vama da nosite križ. To nije potrebno. Ja ne želim da ga imate. Vi ne trebat biti opterećeni, nego neopterećeni. Rasteretite se, voljeni. Čak i kada je život težak, morate li i vi biti teški prema sebi?
Ako se još ne možete riješiti žalovanja, možete li se riješiti ljutnje, krivice, zavisti, predbacivanja i drugih pod-emocija koje napadaju neke od vaših dana?
Ako se ne možete riješiti žalovanja, zar još ne možete pronaći radost?
Zar sunce ne izlazi, zar ga ne možete vidjeti? Zar još ne postoji nebo i horizont prema kojima možete gledati? I treperave zvijezde i bijeli mjesec? I zar nema Boga Koji vas voli svim Svojim srcem i Kojeg i vi možete voljeti?