HEAVEN #2649 Božji Pripovjedač
Bog reče:
Kada bi postojala mapa koja predstavlja vaš život, vi biste vidjeli svoj napredak. Možda sada vidite samo padove. Ipak, nije vam potrebno stvarati mapu kako biste vidjeli da svakim korakom na putu evoluirate. Dovoljan dokaz je to što ste ovdje i čitate Moje riječi. Naravno, nije to jedini dokaz. I, naravno, nikakvi dokazi nisu ni potrebni. Da li je potreban dokaz da ste živi? To što ste živi vaš je dokaz. I vaš život također dokazuje da ste Ljudsko Biće koje evoluira, koje je Mojim rukama stvoreno i postavljeno da se probija kroz život.
Voljeni/a, ti si dokaz Mene. Nije da je dokaz potreban, niti da moje postojanje može biti dokazano. Nisam Ja na onoj kožnoj razini dokaza. Međutim, ti Me dokazuješ u svom srcu. Zar nisam tvoj Partner u Ljubavi?
Nismo li zajedno putovali na daleko i na široko, a i blizu? Nismo li zajedno postojali u nekom kutu tvoje kuće? Svakako u nekom kutu tvojeg uma. Zasigurno u zatonima tvog srca.
Što bi moglo postojati bez mene? Mrmorenje jezera nije jezero samo. Čak ni mrmorenje života ne bi se moglo čutu bez mene, ni bez tebe.
Koju bi se knjigu moglo čitati, kad ona ne bi bila napisana?
Da tako kaže, ja sam te napisao. Iz Mojeg je srca izbio impuls iz kojeg si rođen/a. Ti si jedan Moj izbojak. Tako ti dolaziš sa Stabla Mene. Ja sam tvoja geneologija i ti me pronosiš i ja sam ti otac iz dubine Mojeg srca. Ništa Me nije moglo spriječiti od toga da te stvorim. Ja sam tvoj Stvoritelj, a ti i tvoj život ste Pripovjedač priča o Bogu. Čiju priču pričaš, ako ne Moju?
Niste se na Zemlju pojavili sami po sebu. Čudo je što se Moja djeca pojavljuju, iako je to svakodnevni događaj. Ti si čudo koje sam Ja stvorio bez ikakva napora. Voljeti za Mene ne predstavlja napor. Stvorio sam vas iz Svoje ljubavi i zatim poslao vašim putem. Dao sam vam sve što vam je potrebno. Pribavljao sam za vas i to još uvijek činim. Moja ljubav, jednom dodijeljena, nikada se ne povlači i ja uvijek dajem Moju ljubav. Nema sumnje da je vaša ljubav Moja i vi imate svu Moju ljubav. Nema ni jedne minute bez nje.
To da vi možda zaboravljate ljubav koja vi jeste, to je druga priča. Ako nešto zametnete, to ne znači da ga nema ili da nikad nije postojalo. Znači da ste ga zametnuli. Ono što odložite uvijek se pojavi. Vi zaboravite gdje ste odložili svoje ključeve, a opet znate sa sigurnošću da ti ključevi negdje jesu. Znajte da će vam samo malo tapšanje po srcu probuditi sjećanje. „Ah, tu je Božja ljubav,“ uskliknut ćete. „Stalno je tu bila.“
Reći ćete, „Zamisli, Bog je u Meni. Bog je jednako toliko u mojem srcu koliko sam ja u Njegovom. Bog me voli, voli, voli. Ne za godinu i jedan dan, niti za tisuću godina i jedan dan, nego za onaj kontinuum koji se zove Vječnost. Upravo u ovom trenutku Vječnosti sva je Božja ljubav sadržana u meni. Sada znam da je način kako da ja spoznajem ljubav Božju taj da je dajem i na najnevjerojatnijim mjestima, čak i „na kraju svijeta“, čak i u „tuđinskim“ mjestima.
„Bog mi je svu Svoju ljubav dao na čuvanje tako da je dajem dalje. Svakim darom koji od sebe dajem, osjećam Božji nalet u svom srcu. Oh, Bože, Oče moj, davat ću Tebe, cijelog Tebe poklanjat ću kako bih te čuvao/la. Da bih bio/la sretan/na moram Te slobodno dijeliti. To je ključ koji mi je nedostajao i sada ga imam. Sada dajem ključ i dajem tebe s potpunim znanjem da smo Mi – ti i ja i svi – Jedno.“