HEAVEN # 2635 Nešto što će vam promijeniti život
Reče Bog:
Slažete li se da bi, kada biste se mogli opustiti, život bio lakši? Slažete li se da napetost dolazi od ... pa - napetosti? Svakako, napetost rađa napetost.
Voljeni, što se događa kada ste napeti? Opirete se nečemu. Možda čak i ne znate čemu se opirete. Samo ste spremni za borbu. Možda očekujete da će vam život prirediti nevolju i tako se pripremate prije vremena i zakopčavate se. Podižete svoje šake. Neće vas zateći drijemajući.
Mogu li vam predložiti da se doista pustite zateći u drijemežu? Tada nećete imati puno otpora.
Možda ste mislili da je život vaš suparnik, vrag rogati, spreman da vas ulovi? Kada je to vaša pozicija, što drugo možete uraditi osim boriti se? Naravno, ako se osjećate suočeni s bičem, opirat ćete se. Čekajte na borbu dok bič ne bude izvađen, možda i nakon toga.
Promijenilo bi vam život kada ne biste bili napeti. Vjerujete li Mi?
Da biste vi prestali s napetošću, nešto se mora promijeniti. U većini slučajeva to morate biti vi. Vi to možete. Još jednom, govorimo o otpuštanju. Otpustite potrebu da se štitite, branite ili sebe predstavljate na bilo koji prethodno utvrđen način. Ostavite prošlost i budućnost. One se dobro snalaze i bez da vi kao kvočka nad pilićima ležite nad njima.
Što vas to što čini da se osjećate da morate prianjati uz ili spriječiti, ili uvjeriti, ili razuvjeriti bilo koga u bilo što? Kada gori vatra ima smisla da bježite i spašavate svoj život. Voljeni, u većini slučajeva vatre nema, a vi ipak jurite kao da vam o tome ovisi život. Neka uz vaš život ne tuli sirena za alarm. Neka vaš život ne bude ustrašena stvar. Kada nevolja želi uči u vaš život, čini se da je vaše mahinacije ionako ne uspijevaju spriječiti. Čak je moguće da je vaša zabrinutost ubrzava, daje joj prostora, možda je čak i poziva stavom koji zauzimate, stavom borca koji traži drvenog ovna s kojim će se zaletavati na vrata utvrde i na neki ga način okreće protiv sebe. Briga je poput tog ovna, zar ne? Nalijeće na vas i odguruje sve pred sobom.
Voljeni, postoje vremena kada treba sjesti i vremena za ustajanje. A opet, ni u kojem od tih vremena napetost vam ne može pomoći. Stvara vam grčeve.
Kada ste opušteni vi se angažirate. Kada ste napeti ne angažirate se nego se sebi suprotstavljate. Pokušajte češće sjesti i opustiti se, neovisno u čemu se nalazite. Naslonite se. Recite Mi, kakve radosti ima u napetosti? Napetost ima samo onoliko moći koliko joj vi dajete. To je dobro poznata fizikalna činjenica, da ono čemu se opirete postaje snažnije. Zašto to ne bi bilo točno i na suptilnijim razinama?
Bilo je rečeno da vam se događa ono čega se plašite. Poznata vam je i uzrečica da slično privlači slično. Nisu li one iste?
Ono čemu se opirete, osnažujete. Ono što prizivate, osnažujete.
Ne biste li mogli biti malo blaži sa životom, dati mu vlastiti ritam, kretati se s njime?
Možda ćete reći, „Eh, Bože, ja bih se rado opustio/la kada bih znao/la kako.“
Predlažem vam da naučite kako. Počnite podsjećajući se da biste se voljeli opustiti. Zatim dišite i potom usporite. Ostavite užurbanost za sobom. Otpustite svoju percepciju potrebe za napetošću, voljeni.
(Prevela Daniela Knapić)