HEAVEN #2656 Svjetska Konferencija Mira
Bog reče:
Danas sazivam konferenciju mira. Skup se događa u svim srcima. Sva se srca okupljaju kako bi osigurala mir na Zemlji. To je sve što nam je potrebno,ova tiha konferencija mira izmiješanog u svim srcima.
Vaše srce voli mir, stvara mir. To je ljubav. Ljubav je spokoj. Ona je znanje. Romantična ljubav je uzbuđenje, ali sada ne govorim o romantičnoj ljubavi. Govorim o lijepoj, laganoj, tihoj ljubavi u srcu koja za svoje postojanje ne treba objekt.
Sunce svugdje sja. Sja na svakoga i sve. A opet suncu nisu potrebni objekti da na njih sja. Sunce je savršeno zadovoljno sa ili bez objekata. Sunce je davno donijelo odluku da nije elita i da će biti obično i rado svima sjati. Takvo bi htjelo bit i vaše srce. Jednostavno bi voljelo voljeti i ne traži ništa da se na njegovoj ljubavi hrani, samo da stvara ljubav, ljubav ne radi bilo kakve slave ili nagrade ili prethodnog razloga, samo da voli i voli i voli na isti način na koji sunce voli sjati svoje prekrasno biće posvuda. Zamislite kako svjetlo blista posvuda iz svih srca na svijetu. Zamislite kako svjetlo posvuda blista iz vašeg srca, baš vašeg srca koje upravo sada kuca. Stavite sada svoju ruku na svoje srce i osjetite otkucaje ljubavi. Kako je krasno kucanje vašeg srca.
Tiho kucanje vašeg srca je znakovni jezik, voljeni. To je zvukovni jezik. To je jezik slatke glazbe. Zamislite sva srca kako kucaju u ritmu, kako kucaju za mir u svijetu. Ne neki dosadan, pozerski mir. Ne, nego pravi mir, pravi na način kako i ptica pjeva, lako, bez napora, iz čiste radosti pjevanja. „Slušaj moju pjesmu“, pjeva ptica.
„Slušaj moj ritam“, kaže vaše srce. „Osjeti moj mišić“, kaže ono. „Stisni moju ljubav“, kaže vaše srce. „Ja se stežem samo da bih davalo“.
Postoji trenutak i pokret njihanja u vašem srcu i ono ima zamah daleko onkraj zidova vaših prsa, daleko onkraj bilo kojih zamišljenih granica. Ljulja se onkraj oceana. Ljulja se visoko iznad galaksija i osvijetljenog noćnog neba i otkucaji vašeg i svih drugih srca udaraju tihi „bum“. Ljubav plovi dalje kako je oduvijek željela i poziv na ljubav postaje pjesma ljubavi kojom bubnja srce i ta pjesma neprestano okružuje svijet. Tko više zna i koga je još briga koja je čija ljubav, jer ljubav je udružila snage s ljubavlju. Dobro, možda ne „snage“, jer je moć ljubavi tako nježna, ali taj je refren ljubavi dobio kadencu, taktni signal, zamah, dobio je mjesto koje zaslužuje u svemiru i zato kažem da je udružio snage.
Ni jedan drugi zvuk ne čuje se osim pulsiranja ljubavi. Sav je život u njemu ulovljen. Nema ničega izvan toga. Ljubav je sve, sve je postalo ljubav. To je glazba sfera. Zar to niste znali? Zar niste znali da je Zemljin poziv ljubav, koja je ista kao i zvuk Neba i da je sve što je potrebno za ponovno oživljavanje Raja- otkucavanje vašeg srca u skladu s Mojim ritmom? To je tako lako postići, da sva srca kucaju u tandemu, sva srca nerazlučivo jedna od drugih. Uskoro postaje razumljivo da su sva srca Jedno i da ništa drugo ne postoji osim zagušljivog ritma ljubavi, ljubavi i još ljubavi, još sinkronizirane ljubavi, još neukrotive ljubavi, više ljubavi koja se rasprskava i uživa u sebi, obrće trendove, sve rješava u jednoj narastajućoj odlučnosti ljubavi, zastavi ljubavi, ljubavi koja daleko premašuje jezik, ljubavi koja sada i sebe premašuje, jer je sva ljubav jedna i sva je ljubav Moja i sva je ljubav vaša.
Želi li danas netko ljubav?
(Prevela Daniela Knapić)