HEAVEN #2654 Samo-dostatnost

Bog reče:

Osjeti kako se tvoje srce otvara Mojemu, široko, gotovo kao da Me gutaš i ispunjavaš svaku pukotinu svojeg srca, svog prekrasnog srca sačinjenoga na Moju sliku i priliku, proždrljivo ga ispunjavajući Mojom ljubavlju, kao prvi put nakon duge suše.

Osjeti kako se moja ljubav vrtloži kroz tebe. Neka to vrhnje Moje ljubavi puni tvoje raspukline, ta slatka krema ljubavi, glatka poput svile. Nek se tvoje srce topi poput maslaca, tvoje svježom slatkom kremom ispunjeno vruće namašćeno srce, potpuno spremno za akciju.

To što te Ja volim s tolikom predanošću ne čini Me praznim. Ispunjava Me. Ispunjava tebe. I to je ono što čini ljubav. Ljubav te ispunjava i kada je primaš i kada je daješ. Samo bez osjećaja ljubavi ti se osjećaš prazno. Zato- održavaj svoj osjećaj ljubavi, svoju svjesnost ljubavi i tvoje će srce uvijek biti prepunjeno i prelijevati se.

Samo uskraćena ljubav može uništiti ljudsko srce. Moje srce ništa ne može uništiti. I uskoro će takvo biti i tvoje srce. Uskoro te ništa neće plašiti, jer ćeš biti ispunjen/a svjesnošću o tome što ljubav može biti i kakva je naša ljubav i Tko ti jesi.

Postat ćete crpka za ljubav, na kojoj će se drugi puniti. Punit ćete ih kao i Ja, a istovremeno ćete ih slati njihovim putem, jer ste svjesni da vas doista ne trebaju. Oni imaju svoju vlastitu vezu s Izvorom, to je mjesto gdje trebaju svoja srca puniti ljubavlju. Nitko doista ne može puniti tuđe srce. Vi dajete ljubav, ali ipak vi one koji vas vole šaljete njihovim putem. Čuvate ih u svom srcu, a opet- tjerate ih kako ne bi o njemu bili ovisni.

Krist je volio, ali nije gajio ovisnike o sebi. Nije dopuštao nikome da se udomi oko njegove ljubavi. Upošljavao ih je. Bilo je dovoljno što je njihova srca bocnuo ljubavlju i zatim ih je slao njihovim putem. Nikoga nije hranio na žličicu.

Buda je ljubav dijelio posvuda, a opet bio je tih. Nitko se nije mogao držati njegove ljubavi, to razumijete. Ljubav je davao slobodno kao što planinska rijeka slobodno daje svoju vodu. Ipak, nitko Budu nije zabunom smatrao Izvorom ljubavi. Samim svojim bićem on je jasno dao do znanja da svatko mora pronaći vlastitu Bogom-danu ljubav i predati je. Nitko nije trebao postati uzimatelj.

Buda je svima dao neovisnost. To je jedan od razloga zašto je mogao biti tako sretan. Dao je svu Božju ljubav, nikoga nije držao u klopci i svejedno je imao svu svoju ljubav. Njegovo druženje sa mnom bilo je Naše zajedništvo. Zašto bi se itko družio s bilo kim drugim, kada je Moje druženje- druženje ljubavi?

Veliki su o Meni razmišljali, ali znali su rezultat. Bili su nevini i mudri u svjetovnim stvarima. Znali su da se svaki čovjek na planinu mora popeti sam. Naravno, Veliki su ukazivali na put, ali nikoga nisu nosili. Nikoga nisu nosili jer su imali visoko poštovanje za svakog čovjeka i njegovu sposobnost da se popne do vrha planine gdje bi doista otkrili da to uopće nije bila planina, nego prekrasno travnato polje, nikakav uspon nego šetnja livadom ispunjenom cvijećem.

Pitam te, voljeni/a, što bi bilo jednostavnije od šetnje oko naselja uz Mene? Što bi bilo lakše od Nas dvoje koji hodamo svijetom ruku pod ruku i to volimo, voleći to što smo zajedno u našem jedinstvu, neovisno gdje ti zamišljaš da jesi na Zemlji.

(Prevela Daniela Knapić)