HEAVEN #2602 Neka bude smijeh

Bog reče: Nešto predivno se ima dogoditi. Vi ćete se dogoditi. Zapravo, vi ćete jednostavno biti. Dogodit će se ne-događaj. Vi ćete zračiti svjetlo koje jeste. Zbunit ćete sebe, jer ćete početi zamjećivati svjetlo u kojem stojite. Vi ste poput Kipa slobode i oni ste koji dočekuju sve koji dolaze na obale Čarobne Zemlje popločene zlatom.

Koliko god je dobro biti onaj koji dočekuje, biti ćete i više od toga. Biti ćete ulaz. Svi će brodovi ulaziti kroz vaše srce. To je pravac koji je bio postavljen i koji vi tek što niste ispunili. Nemojte misliti da to ne može biti moguće. Više je nego moguće, neminovno je i predstojeće. Jednog jutra vrlo uskoro, vi ćete se doista probuditi u onome što sam Ja stvorio kada sam vas stvorio.

Naći ćete se uronjenima u bijelo svjetlo. Nećete iz toga moći izaći. Do sada ste bili uspješni u zatvaranju svojih očiju i zanemarivanju blistavosti svjetla koje vi neizbježno jeste. Vrlo skoro vidjet ćete neizmjerno svjetlo u kojem stojite. Nije to nešto što vi od sebe činite, već je to Svjetlo koje vi jeste, neuklonjivo i neizbrisivo vječno i prisutno, Svjetlo od kojeg sam vas ja stvorio, iz Središta Stvaranja u najdubljoj divoti Mojega srca.

Voljeni, vi ste mislili da čekate na autobusnoj postaji, zaboravljajući na trenutak da nikada niste ni sišli s autobusa! Uvijek ste na njemu bili. Malo ste zadrijemali.

Ovaj stvoreni svijet stvoren je za vas. Ovo je stvoreni svijet ljepote. Pogrešno ste vidjeli. Previše ih je vidjelo pogrešno, pa ste zapazili nevolju. Vid vam nije bio dobar. Imali ste pogrešne naočale. Sada ih odbacujete i sada vidite, sada jeste, sada volite.

Do nevolja u svijetu došlo je zato jer Kreacija Mojeg Srca, ona Stvorena Bića poput vas, nisu uvidjela da su, doista, Svjetlo Svijeta. Umjesto toga vidjeli su mrak i stoga je iz tog mraka misli na Zemlju pala sjenka. Bila je to sjenka ničega, a ipak je bila sjenka i prostirala se naširoko, ta sjenka tamnih misli.

Sada je svjetlo razotkriveno i sjene su razotkrivene kao ništavilo koje one jesu! Veo koji je prekrivao jasnoću utekao je. U trenutku kada je razotkriven, nestao je. Mrak nije bila velika stvar, iako se od njega radila velika stvar. Mrak čak ni postojao nije. Bio je zamišljen i oko njega se odigravala sapunica. Mnogi su je ljudi pratili. Sada je sapunica gotova i počinje pravi show.

A što će objaviti početak premijere Novog Svijeta? Biti će to smijeh, voljeni. Otkrit ćete da se više smijete. Ponekad, čak i sjedeći sami u svojoj sobi, sjetit ćete se nečega i počet ćete se smijati. Možda se čak i nećete sjetiti nečeg određenog. Nećete znati čemu se smijete. Znati ćete samo da se smijete, smijete, smijete. Praskanje vašeg smijeha odzvanjat će diljem svijeta. Osmjesi će se pojavljivati.

Zvuk tog Velikog Svjetla koje je na pomolu je smijeh. Smijeh.

Rekao sam, „Neka bude svjetlo.“ I bi svjetlo.

A sada kažem, „Neka bude smijeh. Neka odskače s krovova. Neka bude veliki Smijeh.“ I biti će smijeha.

(Prevela Daniela Knapić)