HEAVEN #26 0 1 Sva srca

Bog reče:

Hoćeš li biti sa mnom danas? Možemo li biti poput starih prijatelja koji ne moraju puno pričati? Možemo li biti jednostavno zajedno u tišini, u neposrednosti Naše ljubavi? Možemo li danas biti Jedinstvo? Možemo li raditi kolutove, prevrtati se? Možemo li jednostavno ići Našim putem kroz ovaj dan, uzimajući ga onako kako dođe, ne vrednujući ga, samo mu dopuštajući da bude?

U svakom slučaju, Mi idemo zajedno u šetnju, ti i Ja. Uživajmo u njoj. Hajdemo samo uzdisati ooh i aah i opažati samo ono što je graciozno.

Ukazujmo na vidike koji nam daju radost i ostavimo ostale.

Neka lice koje Mi vidimo bude staro i naborano a opet prelijepo. Postoji samo jedno lice na svijetu kao što je lice koje Mi ove minute vidimo na Našoj šetnji. Mi šećemo zajedno, voljeni. Što Mi želite izdvojiti od onoga što vidimo?

Sumnjam da biste Mi rekli: „Oh, Bože, pogledaj onaj tamo užas!“ Vi to ne biste, zar ne?

Sumnjam da biste rekli, „Oh, Bože, pogledaj svu tu bijedu. Vidiš li tamo svijet rastrgan ratom. Pogledaj ove boli srca. Gledaj agoniju..“

Ako biste htjeli biti fer prema svijetu, zar Mi ne bi pokazali nešto drugo?

Možda bi rekli, „Pogledaj, Bože, tamo je stablo. Gledaj, Bože, djeca se igraju. Čuj zvuk njihove ljubavi prema životu.“

A da možda kažete, „Pogledaj, Bože, Mi, ti i Ja hodamo zajedno. Ja ću vidjeti Tvojim očima. Dopustit ću Tebi da mi izdvojiš prizore. Hodat ću tiho pored tebe. Gledat ću svijet koji si Ti stvorio i reći, „Oh, da, prekrasan je.“ Naposljetku, Bože, što može biti krivo kad Ti hodaš sa mnom?

„Kako se moj nos može mrštiti kad Svemogući Bog ljubazno hoda uz mene?

Koji prizor nije okupan svjetlom kad Ti prođeš pored njega? Mora da ja hodam u Tvojem svjetlu. Nema sjene -Tvoje svjetlo pada na mene.

„Kažeš mi da sam ljubav tvog života. Ima li ičeg drugoga što trebam čuti? Nije li na meni da uživam u svijetu koji si Ti stvorio i dao nam ga da se u njemu igramo?

„Bože, Ti si nam dao život. Sve si nam dao. Kada bi svaki čovjek znao da ga Ti voliš i da je vrijedan ljubavi koju Ti daješ, koja bi onda bolest mogla postojati na svijetu? Koja bi se tu onda pogreška ili izopačenost mogle vidjeti? Kakvu bi štetu bilo tko počinio ili o njoj uopće mislio? Tko ne bi bio Bijeli Vitez u Sjajnom Oklopu? Naravno, ne bi bilo nikoga s kime ići u dvoboj. Niti mladih gospi za spašavanje iz nevolja. Sve bi bilo iz čiste radosti. Sav bi život postao nalik paradi- svi bismo bili u njoj i svi bismo je gledali.“

„ Ili bi život bio poput mjuzikla, najvećeg mjuzikla na svijetu! Bilo bi pjevanja, plesanja, smijeha. Članovi zborova držali bi se za ruku. Publika bi pljeskala i uzvikivala, „Bis, bis.“

„Svakog bi jutra bila nova matineja. Nitko ne bi znao razliku između onoga što se odigrava na pozornici, a što na ulici. Koja bi bila razlika i koga bi to brigalo? Radost za radošću bi se nizale. Sva bi srca pjevala sve dok se više ništa drugo ne bi moglo čuti. Tvoje svjetlo, Bože, bilo bi tako sjajno da se ništa drugo ne bi vidjelo. Radost i Tvoje svjetlo zajedno bi plesale i sva bi srca kucala kao Jedno.“

Translated by Daniela Knapic